E, sad bi stvarno bilo dosta! Slušamo to (vrlo pristojno) već godinama i čekamo kad će ti neki ljudi (konačno) stati i suočiti se s ogledalom. No, kako očito neće, ovaj tekst ima funkciju - tog ogledala! A lijepo je to nazvao (u intervjuu u zadnjem broju I&P) mladi kuhar Igor Gudac: SFRJ gastronomija. Nemam(o) ništa protiv nikog. Pod uvjetom da se stvari počnu demistificirati i da krene otvoreni dijalog. Dosta je SFRJ gastronomije.

Konačno! I zasluženo! U najnovijem press izvješću sa značajnog natjecanja Bocuse d'Or u Budimpešti (10-11. svibnja 2016.), gdje nas je zastupao Tomislav Karamarko (kuhar, naravno!), u sastavu žirija pročitali smo i na svoje oči vidjeli...

Posao somelijera iziskuje konstantno učenje, nadograđivanje znanja, ali i traženje odobrenja među strukom. U Hrvatskoj je, čini mi se, čak i teže naići na prepoznavanje truda, talenta i znanja, što se često vidi i u samoj valorizaciji naše profesije u ugostiteljstvu. U turističkoj zemlji poput Hrvatske još uvijek je, nažalost, premalo objekata koji posvećuju pažnju vinu i shvaćaju važnost somelijera u restoranu. Dubrovački restoran Proto je jedan od onih koji tome pridaju apsolutnu pozornost...

Već duže vrijeme pratim(o) na portalu (?) Kult Plave Kamenice http://plavakamenica.hr/ nepotpisane tekstove pune osobnih dojmova nepotpisanih autora članaka. Unatoč prisutnosti tog istog KPK i na Facebooku, njihovi članci se puno više dijele i onda komentiraju na profilima pojedinaca (uz lajkove, izazivaju žustre rasprave s najčešćim komentarima da je autor nepotpisan, da tekstovi zvuče PR-ovski ili da su subjektivno intonirani). Od tih rasplamsavajućih članaka, zamijetio sam živu raspravu na temu članka nepotpisanog autora: Zašto vinske liste u hrvatskim restoranima ne valjaju? (od 30/04/2016)

Da je robna marka Jeunes Restaurateurs d'Europe, od nedavna službenog imena JRE, u posljednje vrijeme u Hrvatskoj sve više vidljiva potvrđuju najrazličitija događanja održana pod tim logotipom. Nije nevažno, jer udruženje koje obuhvaća više od 340 restorana i chefova u 16 zemalja, i koji zajednički knjiže ukupno 165 Michelinovih zvjezdica, sedam milijuna gostiju, 6.500 zaposlenih te promet od 550 milijuna eura itekako je utjecajno u svijetu restorana. I ne samo zbog navedenog, već i radi čak 42 godine svoje tradicije

Gastronomija bi vjerojatno, da parafraziram američkog glazbenika Peaba Brysona, u spoju hrane i vina, trebala pružiti odgovore u smislu sklada i zajedničkog sadržaja, ali i ljudima dati osjećaj jedinstvenog užitka i zajedništva, bez obzira radi li se o chefovima i vinarima ili gostima, jer, bez toga ostaje samoća u vlastitim mislima i dilemama.Upravo to se potvrdilo prošloga vikenda, koji sam proveo u hotelu Boškinac u Novalji na otoku Pagu, gdje sam u istoimenome restoranu imao privilegiju uživati u spoju vina poznate plešivičke kuće Tomac i jelima izvanserijskog paškog restorana. Naime, u serijalu večera pod imenom

I baš kad bi čovjek pomislio da su sve knjige koje objavljuju vrhunski chefovi (danas ih samo uvjetno možemo nazvati kuharicama) postale slične, pojavi se neko izdanje s originalnim konceptom. Španjolski izdavač Montagud Editores (110 godina posvećen je isključivo izdanjima na temu gastronomije) upravo je iznenadio s dva takva nova naslova...

Slavni restoran Mugaritz u San Sebastiánu svake godine, nakon zimske stanke, otvara svoja vrata sredinom travnja. To je datum koji zaintrigira gurmane širom svijeta, jer tada chef Andoni Luis Aduriz predstavlja svoj novi jelovnik. Naime, protekla četiri mjeseca taj je velikan suvremene kuhinje i njegova ekipa samo manji dio posvetio odmoru, a veći kreiranju novih jela koja će ove godine predstaviti u svome restoranu. I ne samo to. Radi se o chefu koji već deset godina, nesmanjenom strašću i entuzijazmom, ganja maksimalnu treću zvjezdicu, pa su njegove kreacije sve smjelije, originalnije i beskompromisnije. Pa tko onda ne bi poželio biti prvi za trpezom Mugaritza kad on otvori vrata.

U krugovima bliskim projektu The World's 50 Best Restaurants već se neko vrijeme razgovaralo o novoj inicijativi kojom bi se vodeći chefovi svijeta povremeno slali u različite dijelove svijeta, ne bi li se stvorila komunikacija između tradicionalnih lokalnih iskustava i vodećih svjetskih trendova. Da sve nisu bile samo glasine, potvrdilo se koncem veljače, kada je iz Tajlanda, zemlje koja je ove godine bila domaćinom priredbe Asia's 50 Best Restaurants, stigla vijest da su se tri kulinarske mega-zvijezde uputile na sjever te zemlje, i to sa sasvim posebnim zadatkom.

Kada je u ponedjeljak, posljednjeg dana veljače, objavljena nova lista Asia's 50 Best Restaurants, dogodilo se ono što sam i očekivao – dva prva mjesta ostala su neizmijenjena, dok je na treće skočio restoran jednog od četiri najutjecajnija mlada chefa svijeta. Naime, već sam više puta spominjao da su Gaggan Anand, Virgilio Martinez, Eneko Atxa i André Chiang najcjenjeniji chefovi mlađe generacije, koji se nezadrživo nameću u prvoj ligi chefova svijeta i, svaki na svoj način, utiru nove puteve u gastronomskim trendovima. Dakako, nije slučajnost da je glavni intervju idućega broja Ića i pića (travanj) posvećen upravo Andréu Chiangu