Iće i piće

Prva knjiga broja tri

Velimir Cindrić

Kad chef s dvije Michelinove zvjezdice, s restoranom plasiranim na trećem mjestu liste The World's 50 Best Restaurants predstavlja svoju knjigu, onda je to u gastronomskim krugovima prvorazredan događaj. A kad se to dogodi neposredno po objavi nove Liste, i to u veličanstvenome zdanju Muzeja Guggenheim u Bilbau, naravno da sve dobije veliki publicitet. Mauro Colagreco, jer o tome je poznatome chefu riječ, u svojoj knjizi otkriva svoj pristup gastronomiji, priča priču o uzgajivačima i proizvođačima s kojima svakodnevno surađuje te iznosi sve pojedinosti iz svijeta svoga restorana Mirazur u francuskome Mentonu.U knjižnici Muzeja Guggenheim našao sam se ujutro, dan nakon svečane dodjele nagrada i proglašenja nove Liste 50 Best i naišao na podosta kolega, usprkos činjenici da se prethodnu noć, sve do šest ujutro, naveliko slavilo i provodilo na stadionu San Memés nogometnog kluba Athletic Bilbao.

Povod je naravno bio dovoljno atraktivan, jer je Mauro Colagreco vrlo omiljen, a Mirazur njegova prva knjiga. To izdanje, u kojemu argentinski chef s restoranom u Francuskoj i hrani s talijanskim utjecajima (Menton se nalazi nedaleko granice s Italijom) lijepo portretira njegov pristup gastronomiji i kulinarskoj filozofiji koja slijedi 365 dana u godini, te uključuje 65 najznačajnijih Colagrecovih recepata. Nemali mamac za profesionalce, ali i sve ljubitelje vrhunske gastronomije širom svijeta. Naime, argentinski izdavač, Catapulta Editores, odlučio se za tri zasebna izdanja – na španjolskom, engleskom i francuskom, distribuciju širom svijeta i, za tako raskošnu knjigu, umjerenu cijenu od 65 eura.

Za one koji ne znaju mnogo o Colagrecu, treba reći da se radi o jednom od najpoznatijih chefova svijeta. Njegova kuhinja u Mirazuru, koja se temelji na ponudi lokalnih tržnica, donijela mu je 2 zvjezdice Michelinova vodiča i postavila u vrh Liste 50 najboljih restorana svijeta, odnosno titulu najbolje plasiranog francuskog restorana na toj prestižnoj listi tijekom posljednji pet godina.

Nakon završenog obrazovanja na Učilištu Gato Dumas u Buenos Airesu, najprestižnijoj kulinarskoj školi u Latinskoj Americi, te naukovanja u vodećim restoranima toga grada, Mauro Colagreco preselio se 2001. u Francusku. Tamo je do 2005. radio s velikanima francuske kuhinje poput Bernarda Loiseaua, Alaina Passarda, Alaina Ducassea i Guya Martina. A onda je 2006. odlučio otvoriti vlastiti restoran. Posebno privučen Španjolskom, zbog jezika, te Italijom, zahvaljujući svojim korijenima, konačno se odlučio smjestiti u Menton na francusko-talijanskoj granici, negdje između tih dvaju svjetova.

Kao što mu i govori samo ime, Mirazur pruža nenadmašne poglede na Sredozemno more te jedinstven položaj između oceana i planina. Samo nekoliko metara od talijanske granice, restoran nudi jela od savršene kombinacije namirnica iz vlastitih vrtova i onih s obližnjih tržnica na francuskoj Azurnoj i talijanskoj Ligurijskoj obali.

Samo šest mjeseci nakon otvaranja, Mauro je od vodiča Gault & Millau i Omnivore dobio dobio titule Otkriće godine, a za manje od godine dana u Mirazur je 2007. stigla i prva Michelinova zvjezdica. Potom je Gault & Millau Colagreca 2009. proglasio Chefom godine, prvim nefrancuskim s tom titulom, a Mirazur je i službeno ušao u popis 50 najboljih restorana svijeta. Godinu dana poslije restoranu su dodijeljene četiri kuharske kape vodiča Gault & Millau, a New York Times ga je 2011. nazvao jednim od 10 najperspektivnijih restorana na svijetu. Napokon, 2012. Mirazur je dobio i drugu Michelinovu zvjezdicu, a Mauro Colagreco od francuske vlade odlikovanje Chevalier des Arts et des Lettres. Istovremeno, udruženje Relais & Châteaux nagradio ga je titulom Grand Chef.

Na ukupno 372 stranice knjige Colagreco opisuje suštinu svog restorana u Mentonu, na savršenoj lokaciji na francuskoj rivijeri podno Alpes-Maritimesa, područja koje se često opisuje kao stalno u pokretu, s preklapajućim kartama i zamućenim granicama, mješavinom jezika, identiteta, znanja i okusa. Upravo je takva i kuhinja Mirazura, koju definira pejzaž i interakcija mora i planina, boje i mirisa vrtova te tišina horizonta. Rezultat je fascinantno zapleten niz povijesnih, kulturnih i geografskih linija te mješavina različitih kulinarskih tradicija. Kao što Mauro kaže sam, to je čarobna veza između francuskog savoir vivrea i talijanske bella vite, kombinacija koja svako jelo pretvara u jedinstvenu tvorevinu bez granica, u kojoj je sve u savršenom skladu.


Ovom graničnom kuhinjom Colagreco je postao velik zagovornik lokacije, sa svom pažnjom usmjerenom na namirnice i njihovo podrijetlo, kako to u predgovoru opisuje Massimo Bottura, inače Maurov veliki prijatelj.

Kroz četiri poglavlja knjige (Sredozemno more, Vrtovi, Planine i Recepti), ilustrirana fotografijama jela, restorana i nenadmašna ambijenta, Colagreco poziva čitatelja da zaroni u svijet Mirazura, kojeg osim Maura i njegove ekipe čine i mnogi dobavljači namirnica. Primjerice, Manuelu i Lionela naziva zanatlijama mora, slavi Giuseppea i njegov brod u San Remu, kao i Lauru i njezin rad u vrtu ili savršenstvo proizvoda Ane Marije i njezine obitelji pastira..., sve ključnih igrača u priči Mirazura. Colagreco o svojoj kuhinji ne govori u prvome licu, već priča priču i opisuje tradiciju na temelju koje rade zanatlije i proizvođači s kojima surađuje i koji su dio njegove svakodnevice. Osim toga, knjiga pruža i mnoge zanimljive detalje o tome kako funkcionira složena restoranska ekipa te gdje chef pronalazi nadahnuće, opisuje namirnice koje rabi i tržnice na kojima ih kupuje. Možda najviše o svemu govori Colagrecova rečenica: Prazan jelovnik ispisuje se sam svakoga dana i mijenja zajedno s krajolikom – morem, vrtom i planinom u 365 godišnjih doba.

Doista, vrijedna knjiga koju mora proučiti svaki ozbiljniji chef, a koja će s lakoćom zaokupiti i svakog gurmana.