„Bilo da ste u Šangaju, Tokiju, Parizu, Ženevi, Dubaiju ili Miamiju, svaki restoran L'Atelier Robuchon diljem svijeta ima isti cilj: ovjekovječiti kulinarsku ostavštinu pokojnog Joëla Robuchona. Taj moderni restoran na prvom katu Robuchon Madrida (prostor s više aspekata u kojem koncept „bara“ zauzima središnje mjesto i koji uključuje druge formate kao što su L'Ambassade i Le Speakeasy), slijedi iste estetske linije kao i njegova „braća”...

Kao čovjek duboko vezan uz kraj iz kojeg potječe, Andreas Caminada, chef restorana Schloss Schauenstein, ovjenčana s maksimalne tri Michelinove zvjezdice, u švicarskome Fürstenauu, neumorno je radio kako bi Fürstenau, „najmanji grad na svijetu“, stavio na globalnu kulinarsku kartu i time gastronomiji dao nešto doista vrijedno.

Najprije činjenice. Franco Pepe drži se najpoznatijim talijanskim pizzaiolom na svijetu. Slobodno se može reći da mu je tijesto ugrađeno u DNK, s obzirom da mu je djed bio pekar, otac pizzaiolo, a on i njegova braća nastavljaju obiteljski posao. Pepe je u svijetu pizze poznat po svom jedinstvenom tijestu i predanosti u uzdizanju umjetnosti izrade pizze na neslućene visine.

“Jednog dana pronašli smo mjesto, začarano mjesto s ruševinom oslikanom vremenom, na zemlji prošaranoj stoljetnim hrastovima crnike i prekrasnim pogledom na jezero. Željeli smo upoznati njegovu povijest, vidjeti njegove boje i obrise i osjetiti njegove mirise. Željeli smo da to bude naša kuća, vaša kuća. Na portugalskom, Casa Nossa”, kaže bračni par Sofia Ulrich i José Avillez. Naravno, José Avillez je najvažniji portugalski chef, prvi iz te zemlje koji je svome paradnom restoranu Belcanto u Lisabonu priskrbio dvije Michelinove zvjezdice. No, Avillez je ujedno i neumorni poduzetnik s ukupno 14 restorana. Upravo taj poduzetnički duh natjerao ga je da se upusti i u posao koji uključuje nekretninu za najam. Naravno, ne običnu, već vrlo luksuznu i, budući nosi potpis slavnoga chefa, sa sjajnom ponudom hrane, uključenom u cijenu najma.

Dvije godine nakon mog posljednjeg posjeta Lisabonu, u veljači sam se ponovo našao u tom prelijepom gradu, koji osim svojih brojnih atrakcija za oko i uho, ima i epitet mjesta na kojemu se sjajno jede i pije, radilo se o slastima malih opuštenih taverni i gostionica ili profinjenih kreativnih restorana. Vrijeme je bilo, čak i za Lisabon, neuobičajeno toplo, što dakako nije nimalo smetalo nikome iz naše male skupine novinara koji su uglavnom pristigli iz hladnijih krajeva.

Kao i svakoga konca siječnja, i ove godine taj nam je termin donio jedan od najvažnijih gastro kongresa u svijetu - Madrid Fusión. Svoje 22. izdanje ta je priredba najavila motom „Gdje sve počinje“ i najavom da ima za cilj sažeti svoj važan doprinos globalnoj gastronomskoj revoluciji, obraćajući se novim trendovima i budućim smjerovima iz profesionalne perspektive. Bez sumnje, najveća novost ove godine bila je nova pozornica Madrid Fusión Dreams, novi prostor u suradnji s ICEX-om i Zakladom Alícia, institucijama posvećenim tehnološkim inovacijama u kuhanju, poboljšanju hrane i vrednovanju prehrambene baštine. Ukratko, bilo je to izdanje kongresa koji gleda na budućnost hrane iz vizure znanosti, novih tehnologija i prehrambeno-tehnološkog ekosustava.

​Nakon što se 2022. dodjela nagrada Nonino održala u svibnju, s gotovo dvije i pol godine razmaka od prethodne, zbog odlaska triju generacija članova obitelji Nonino 2020. u San Francisco na primanje nagrade „Spirit Brand/Distiller of the Year 2019“ organizacije Wine Enthusiast Wine Star, a potom i izbijanja pandemije, ove se godine ta tradicionalna prirdba napokon vratila u svoj uobičajeni termin posljednjega vikenda u siječnju.

Kada je u travnju prošle godine objavljeno da će El Bulli 1846 po prvi put otvoriti svoja vrata u lipnju, bila je to povijesna najava, jer se radilo prvome restoranu na svijetu pretvorenome u muzej. Jedinstven prostor, koji se nalazi u mitskoj Cali Montjoi, u prirodnom parku Cap de Creus (Girona), osmišljen je kao muzej koji će čuvati ostavštinu El Bullija, promovirati inovativan stav i stvarati nove sadržaje za obrazovanje i samoučenje u svijetu gastronomije.

Posljednjih se mjesec dana s velikim zadovoljstvom družim s Joshom Nilandom, doduše ne uživo, već putem njegove nove, sjajne knjige „Fish Butchery“, trećeg dijela njegove trilogije posvećene vlastitoj ribljoj filozofiji „od glave do repa“. Naime, taj obilato nagrađivani i kulinarski revolucionar vratio se sredinom listopada s ultimativnim vodičem kroz umjetnost mesarstva, odnosno tranširanja ribe, sa stručnim tehnikama i revolucionarnim receptima koji ujedno pozivaju na hitnu akciju po pitanju kulinarske održivosti.

Kao i svakog studenog dosad, Istanbul me i ove godine dočekao sa suncem i, za ostatak Europe, neuobičajeno visokim temperaturama za ovo doba godine, kako danju tako i noću. I ne samo to. Tu je ponovo bila i uobičajena kakofonija prizora, ljudi, tradicionalnog i suvremenog, kao i danonoćna gužva u prometu. Sve to, naime, sastavni je dio tog euroazijskog megalopolisa, odnosno najrazličitijih svjetova 16-milijunskoga grada.