Bilo je kasno Štefanjsko prijepodne i suprug me vozio na najbolji cappuccino u gradu. Blještave, opuštene ulice i lijena blagdanska atmosfera pozivali su na sanjarenje, dok su riječi sa radija strpljivo plele udaljenu kulisu. Trgnuo me njegov podrugljiv upit: Jesi čula? I veliki chefovi umiru prirodnom smrću. Komentar na dramatičnu objavu o odlasku Gaultiera Marchesia, ikone talijanske kuhinje i prvog Talijana koji se okitio trima, famoznim zvjezdicama, ali i aluzija na moju hipnotiziranost samoubojstvom karizmatičnog francuskog chefa Bernarda Loiseaua.

12° Odbor za zaštitu nematerijalnih dobara UNESCO-a, koji se sastao početkom prosinca u Jeju, Južna Koreja, proglasio je tradicionalno umijeće napolitanskih pizzaiuola (L’Arte tradizionale dei pizzaiuoli napoletani) kulturnim dobrom. Kandidaturu, koju je 2009. godine lansiralo talijansko Ministarstvo politike poljoprivrede, prehrane i šumarstva u suradnji s Udrugom napolitanskih pizzaiuola...

Može se čak reći kako onaj tko nije bio u Napulju, nije vidio predstavu narodnog života. (Pavel Pavlovic Muratov, Rusi u Italiji) Volim Napulj jer nikog ne ostavlja ravnodušnim; ili se voli, ili mrzi. Volim Napulj zato što je najljepša metafora suvremenog svijeta, njegove beskrajne, impresivne, ali okrutne i dekadentne ljepote.

Identitet je ono po čemu se raspoznajemo. (Giovanni Jervis)

Vino nije nikada samo piće koje možemo opisati, koliko god može biti izvanredna njegova kvaliteta. Vino je nešto živo što neprekidno obnavlja mješavinu osjećaja, sjećanja, iskustava i ekspresija genius locii genius hominis. Vino je povijest, tradicija i kultura. Osim njegova izgleda i opojnih mirisa, njegova čudesna okusa, vino istodobno biva svjedokom i pokretačem iznimnih talenata brojnih ljudskih bića sposobnih ostaviti dubok trag svoga djela.