Imam neku čudnu naviku da na putovanju od točke A do točke B uvijek pronađem međutočku na kojoj se volim zaustaviti i jednostavno uživati. Ponekad je to mjesto samo, ponekad dragi ljudi kojih se zaželim,a ponekad i jedno i drugo. Putujem tako neki dan Dalmatinom put Brača dok Arsen pjeva i čeprka po duši :-) pa mi padne na um da svratim do Skradina. Jako volim taj kraj. Oni koji su ga posjetili, znaju o čemu govorim. Oni koji nisu, pitam se šta čekaju. Jednako je i s vinarima i njihovim vinima. Debit, Maraština, Plavina, Lasina...