Nekada davno, dok je (ako je uopće?) postojala novinarsko-izdavačka čast, naslov bi glasio „Otvoreno pismo glavnom uredniku Jutarnjeg lista“. No kako u našem društvu ne postoji niti osnovna pristojna komunikacija, ne gajim nikakve iluzije o rezultatu ovog teksta, pogotovo kod onih kojih se ovo ponajviše tiče. Naime, jasno mi je da - neće biti komentara.
Dakle, neki dan sam imao u rukama debeli novinski prilog-katalog na 164 stranice, s koricama žute boje, izdan povodom 20-te godišnjice Jutarnjeg lista. U neka davna vremena ovakve godišnjice izazivale bi čestitke svih (pa i konkurencije), ali vremena se očito mijenjaju.
Prelistavajući ovaj katalog ispunjen oglasima i promo tekstovima o oglašivačima, jedva da sam našao išta interesantno, tek sam sa (profesionalnim) zanimanjem uočio jedan naslov: Magazini koji jako vole svoje fotografe. Ali, odmah i tekst ispod, koji je malo odudarao od naslova: Vodeće obiteljske novine u Hrvatskoj, Nedjeljni Jutarnji, pokrenule su 2011., kad im je urednik bio Miran Pavić, seriju magazina koji su išli u paketu uz Nedjeljni. Prvi među njima, Dobra hrana, koji je uređivala Željka Klemenčić, odmah je postigao velik uspjeh – razina tekstova, fotografija i dizajna bila je dotad neviđena u žanru, postavivši standard svim gastro magazinima koji su se potom pojavili… (naglasio D. F.)
Nakon te izjave, ostao sam (blago rečeno) – konsterniran! Načas sam pomislio da mi se nešto pobrkalo u glavi. U toj jednoj rečenici točan je samo (jedan) faktografski podatak o urednici, a sve drugo je - totalna samohvalna izmišljotina!
Dobra hrana, magazin koji je dodatak dnevnim novinama
Naime, u trenutku izlaženja (22.5.2011.) prvog broja Dobre hrane, zapravo magazinskog priloga dnevnih novina Jutarnjeg lista, bio sam glavni urednik časopisa Iće&piće već više od 4 godine! Prvi broj dvomjesečnika za kulturu stola, nakon skoro jednogodišnje pripreme, izdan je u veljači 2007. kao nov, samostalan projekt na hrvatskoj izdavačkoj sceni!
Dakle, dragi kolege iz DH/JL, nakon četiri godine izdavanja prvog i jedinog hrvatskog časopisa (koji je do danas) ostavio relevantan trag na internacionalnoj sceni (CHECK!) što, naravno, ne uključuje samo 3. mjesto na Gourmand Awards 2011 (http://www.iceipice.hr/hr/clanak/moj-intervju-sa-samim-sobom i http://www.iceipice.hr/hr/clanak/1837a55c-6d0e-4c0f-84a4-d15d28f0bebd) pojavio se „časopis“ Dobra hrana i tako danas u vašem prilogu čitamo da prije toga nije postojalo – ništa! Kažem „časopis“ jer Dobra hrana nije bila nikad - časopis. Nazovite me tradicionalistom, ali časopis je samostalna tiskovina koja nije „zakvačena za drugi proizvod ili tiskovinu“ a pretpostavljam da se to u izdavačkoj kući zna.
Godina 2011.
Pa da se malo osvrnemo na to doba. Dobra hrana pojavila se na dijelu medijskog prostora za kvalitetno prezentiranu eno-gastronomiju (preskačem zato neke tada postojeće časopise, sorry) u kojem je put utro projekt Iće&piće.
Zapravo, jako je bila interesantna ta druga polovica te godine, kao i početak slijedeće. U trenutku dok je Dobra hrana izbacivala drugi broj, kolega Velimir Cindrić i ja izborili smo izuzetnu čast i otišli u Roses na Costa Bravu (Katalonija) da bi 24.7.2011. odradili ekskluzivni intervju u kojem je domaćin bio Ferran Adrià koji će tjedan dana nakon toga zatvoriti svoj El Bulli, najznamenitiji restoran u povijesti http://www.iceipice.hr/hr/clanak/adios-el-bulli. (CHECK!) Na istom putu, posjetili smo El Celler de Can Roca (tada 2. na San Pellegrino listi najboljih restorana!) u Gironi i odradili intervju s braćom Rocca http://www.iceipice.hr/hr/clanak/tri-musketirrra-iz-girone (CHECK!).
Sve je to potaklo organizatore da kolega Cindrić i ja dobijemo poziv za najznačajniji gastronomski kongres Gastronomika u San Sebastianu, u studenom iste godine. Tada smo započeli seriju šestogodišnjih dolazaka na taj kongres i odradili impresivan niz intervjua s najboljim svjetskim kuharima kakav nije imao niti jedan časopis na svijetu! (CHECK!)
A početkom 2012. godine zakuhao se jedinstveni medijski gulaš na svijetu! Davor Butković (Ceterum censeo Carthaginem esse delendam), novinar i urednik (istog tog) Jutarnjeg lista, pokrenuo je konkurentski časopis, izravnu konkurenciju Dobroj hrani iz vlastite medijske kuće u kojoj je zaposlen. S očitim prešutnim odobravanjem odozgor. Dana 27.03.2012. održana je grandiozna promocija časopisa Akademija u Muzeju Mimara, uz veliku podršku tadašnjeg najvećeg oglašivača na ovim prostorima (danas se po njima zove neki zakon Lex … tako nekako). Nakon što se kroz koju godinu financijski ispuhao oglašivački balon koji je nosio spomenuti projekt, glavni inicijator D.B. se vratio kući. Kev, kev..
Konac djelo krasi
Zašto uopće ovo pišem kad (objektivno) neće biti ikakve koristi od toga? Postoji jedan važan razlog. Internet. Naime, ako ne napišem ništa, neće ostati ikakav trag a netočne interpretacije kojima se slavljenik samopohvalio, ostat će zapisane kao činjenica.
Nismo vični dodvoravanjima političkim čimbenicima i velikanima hrvatskog gospodarstva , proračunatim prilagodbama i inicijativama, zakonskim ekvilibristikama, znalačkim predstečajnim nagodbama, borbi za PDV po svojoj mjeri, nismo znalci u efikasnoj komunikaciji s oglašivačima… Naši rezultati predstavljeni su u 49 originalnih tomova (časopisa), dio prethodnog opusa je na http://www.iceipice.hr/ (CHECK!) i još uvijek pratimo našu eno-gastronomsku scenu. I kad su se objektivni kriteriji hrvatskog tržišta porušili, (p)ostali smo tiši i čekamo bolja vremena. Ali, kao i uvijek, reagiramo i reagirat ćemo na netočne navode i nekorektnost.
Ako Jutarnji list želi (p)ostati vjerodostojan medij, neka ne zaboravi da tekstovi ostaju zapisani https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/fotografije-koje-cemo-pamtiti-od-pijanog-princa-preko-golih-vatrenih-i-slike-koja-otkriva-tajnu-bandicevog-uspjeha-do-strasne-scene-u-centru-zagreba/7221594/.(CHECK!)
I da završim ovaj članak JL citatom: razina tekstova, fotografija i dizajna bila je dotad neviđena u žanru, postavivši standard svim gastro magazinima koji su se potom pojavili. Naš (zaštićeni) slogan glasi Dare to compare! Rado bismo se usporedili, kad bi imali prilike. No kako znamo da taj film ne bumo gledali, nudimo da slobodno provjerite sami http://newsletter.iceipice.hr/Portfolio_10_godina_Ice&pice.pdf ili https://issuu.com/iceipice.(CHECK!)
Nemam ništa protiv toga (i) da svaki Mujo svoga konja hvali. Ali, dragi Mujo, ne radi aždaju od svog običnog konja. Stojim na raspolaganju za sve navode u ovom članku i spreman sam za diskusiju (koje neće biti). (CHECK!)
