Ovo nije novi promotivni slogan Hrvatske. No, prije nego li internet provideri, mobilni operateri, Ministarstvo turizma, HTZ i ostali skoče u zrak i počnu protestirati, odmah dopunjujemo objašnjenje. Ima interneta u Hrvatskoj...

Identitet je ono po čemu se raspoznajemo. (Giovanni Jervis)

S velikom sigurnošću može se reći da, imajući u vidu novodefinirane zahtjeve proizvodnje vina, arhitektura danas igra temeljnu ulogu u konstrukcijskom dizajnu vinarija i vinskih podruma, prvenstveno zbog potrebe sjedinjavanja funkcionalnih građevina...

E, sad bi stvarno bilo dosta! Slušamo to (vrlo pristojno) već godinama i čekamo kad će ti neki ljudi (konačno) stati i suočiti se s ogledalom. No, kako očito neće, ovaj tekst ima funkciju - tog ogledala! A lijepo je to nazvao (u intervjuu u zadnjem broju I&P) mladi kuhar Igor Gudac: SFRJ gastronomija. Nemam(o) ništa protiv nikog. Pod uvjetom da se stvari počnu demistificirati i da krene otvoreni dijalog. Dosta je SFRJ gastronomije.

Konačno! I zasluženo! U najnovijem press izvješću sa značajnog natjecanja Bocuse d'Or u Budimpešti (10-11. svibnja 2016.), gdje nas je zastupao Tomislav Karamarko (kuhar, naravno!), u sastavu žirija pročitali smo i na svoje oči vidjeli...

Posao somelijera iziskuje konstantno učenje, nadograđivanje znanja, ali i traženje odobrenja među strukom. U Hrvatskoj je, čini mi se, čak i teže naići na prepoznavanje truda, talenta i znanja, što se često vidi i u samoj valorizaciji naše profesije u ugostiteljstvu. U turističkoj zemlji poput Hrvatske još uvijek je, nažalost, premalo objekata koji posvećuju pažnju vinu i shvaćaju važnost somelijera u restoranu. Dubrovački restoran Proto je jedan od onih koji tome pridaju apsolutnu pozornost...

Već duže vrijeme pratim(o) na portalu (?) Kult Plave Kamenice http://plavakamenica.hr/ nepotpisane tekstove pune osobnih dojmova nepotpisanih autora članaka. Unatoč prisutnosti tog istog KPK i na Facebooku, njihovi članci se puno više dijele i onda komentiraju na profilima pojedinaca (uz lajkove, izazivaju žustre rasprave s najčešćim komentarima da je autor nepotpisan, da tekstovi zvuče PR-ovski ili da su subjektivno intonirani). Od tih rasplamsavajućih članaka, zamijetio sam živu raspravu na temu članka nepotpisanog autora: Zašto vinske liste u hrvatskim restoranima ne valjaju? (od 30/04/2016)

Da je robna marka Jeunes Restaurateurs d'Europe, od nedavna službenog imena JRE, u posljednje vrijeme u Hrvatskoj sve više vidljiva potvrđuju najrazličitija događanja održana pod tim logotipom. Nije nevažno, jer udruženje koje obuhvaća više od 340 restorana i chefova u 16 zemalja, i koji zajednički knjiže ukupno 165 Michelinovih zvjezdica, sedam milijuna gostiju, 6.500 zaposlenih te promet od 550 milijuna eura itekako je utjecajno u svijetu restorana. I ne samo zbog navedenog, već i radi čak 42 godine svoje tradicije

Gastronomija bi vjerojatno, da parafraziram američkog glazbenika Peaba Brysona, u spoju hrane i vina, trebala pružiti odgovore u smislu sklada i zajedničkog sadržaja, ali i ljudima dati osjećaj jedinstvenog užitka i zajedništva, bez obzira radi li se o chefovima i vinarima ili gostima, jer, bez toga ostaje samoća u vlastitim mislima i dilemama.Upravo to se potvrdilo prošloga vikenda, koji sam proveo u hotelu Boškinac u Novalji na otoku Pagu, gdje sam u istoimenome restoranu imao privilegiju uživati u spoju vina poznate plešivičke kuće Tomac i jelima izvanserijskog paškog restorana. Naime, u serijalu večera pod imenom

I baš kad bi čovjek pomislio da su sve knjige koje objavljuju vrhunski chefovi (danas ih samo uvjetno možemo nazvati kuharicama) postale slične, pojavi se neko izdanje s originalnim konceptom. Španjolski izdavač Montagud Editores (110 godina posvećen je isključivo izdanjima na temu gastronomije) upravo je iznenadio s dva takva nova naslova...