Može se čak reći kako onaj tko nije bio u Napulju, nije vidio predstavu narodnog života. (Pavel Pavlovic Muratov, Rusi u Italiji) Volim Napulj jer nikog ne ostavlja ravnodušnim; ili se voli, ili mrzi. Volim Napulj zato što je najljepša metafora suvremenog svijeta, njegove beskrajne, impresivne, ali okrutne i dekadentne ljepote.

Vrlo često dogodi se da neki od zanimljivih intervjua koje napravim, zbog pomanjkanja prostora, jednostavno ne može biti objavljen u cijelosti, mada je to zaslužio. Slučaj je to bio i s intervjuom koji smo kolega Damir Fabijanić i ja napravili s Nurdinom Tophamom na prošlogodišnjem izdanju kongresa San Sebastián Gastronomika, koji je bio posvećen azijskim gastronomskim megapolisima, Singapuru i Hongkongu. Možda Topham nije prvoligaška kuharska zvijezda...

Ovo nije novi promotivni slogan Hrvatske. No, prije nego li internet provideri, mobilni operateri, Ministarstvo turizma, HTZ i ostali skoče u zrak i počnu protestirati, odmah dopunjujemo objašnjenje. Ima interneta u Hrvatskoj...

Identitet je ono po čemu se raspoznajemo. (Giovanni Jervis)

S velikom sigurnošću može se reći da, imajući u vidu novodefinirane zahtjeve proizvodnje vina, arhitektura danas igra temeljnu ulogu u konstrukcijskom dizajnu vinarija i vinskih podruma, prvenstveno zbog potrebe sjedinjavanja funkcionalnih građevina...

E, sad bi stvarno bilo dosta! Slušamo to (vrlo pristojno) već godinama i čekamo kad će ti neki ljudi (konačno) stati i suočiti se s ogledalom. No, kako očito neće, ovaj tekst ima funkciju - tog ogledala! A lijepo je to nazvao (u intervjuu u zadnjem broju I&P) mladi kuhar Igor Gudac: SFRJ gastronomija. Nemam(o) ništa protiv nikog. Pod uvjetom da se stvari počnu demistificirati i da krene otvoreni dijalog. Dosta je SFRJ gastronomije.

Konačno! I zasluženo! U najnovijem press izvješću sa značajnog natjecanja Bocuse d'Or u Budimpešti (10-11. svibnja 2016.), gdje nas je zastupao Tomislav Karamarko (kuhar, naravno!), u sastavu žirija pročitali smo i na svoje oči vidjeli...

Posao somelijera iziskuje konstantno učenje, nadograđivanje znanja, ali i traženje odobrenja među strukom. U Hrvatskoj je, čini mi se, čak i teže naići na prepoznavanje truda, talenta i znanja, što se često vidi i u samoj valorizaciji naše profesije u ugostiteljstvu. U turističkoj zemlji poput Hrvatske još uvijek je, nažalost, premalo objekata koji posvećuju pažnju vinu i shvaćaju važnost somelijera u restoranu. Dubrovački restoran Proto je jedan od onih koji tome pridaju apsolutnu pozornost...

Već duže vrijeme pratim(o) na portalu (?) Kult Plave Kamenice http://plavakamenica.hr/ nepotpisane tekstove pune osobnih dojmova nepotpisanih autora članaka. Unatoč prisutnosti tog istog KPK i na Facebooku, njihovi članci se puno više dijele i onda komentiraju na profilima pojedinaca (uz lajkove, izazivaju žustre rasprave s najčešćim komentarima da je autor nepotpisan, da tekstovi zvuče PR-ovski ili da su subjektivno intonirani). Od tih rasplamsavajućih članaka, zamijetio sam živu raspravu na temu članka nepotpisanog autora: Zašto vinske liste u hrvatskim restoranima ne valjaju? (od 30/04/2016)

Da je robna marka Jeunes Restaurateurs d'Europe, od nedavna službenog imena JRE, u posljednje vrijeme u Hrvatskoj sve više vidljiva potvrđuju najrazličitija događanja održana pod tim logotipom. Nije nevažno, jer udruženje koje obuhvaća više od 340 restorana i chefova u 16 zemalja, i koji zajednički knjiže ukupno 165 Michelinovih zvjezdica, sedam milijuna gostiju, 6.500 zaposlenih te promet od 550 milijuna eura itekako je utjecajno u svijetu restorana. I ne samo zbog navedenog, već i radi čak 42 godine svoje tradicije