12° Odbor za zaštitu nematerijalnih dobara UNESCO-a, koji se sastao početkom prosinca u Jeju, Južna Koreja, proglasio je tradicionalno umijeće napolitanskih pizzaiuola (L’Arte tradizionale dei pizzaiuoli napoletani) kulturnim dobrom. Kandidaturu, koju je 2009. godine lansiralo talijansko Ministarstvo politike poljoprivrede, prehrane i šumarstva u suradnji s Udrugom napolitanskih pizzaiuola...

Naravno da bi furlanske gurmanske priče mogle ići u nedogled, ali zaustavit ću se na ovoj, koja se bavi jednim od najvećih ponosa pokrajine – prosciuttom. Zbog nje sam se još jednom morao vratiti u Cormòns, što mi dakako nije teško palo. Naime, jedna od glavnih gastronomskih atrakcija tog gurmanskog središta Furlanije zove se D'Osvaldo Prosciutti.

Pjenušavo. Zagrljaj svježine. Simbol uspjeha. Dah promjena. Pratitelj najljepših trenutaka. Ona donosi radost i uzbuđenje. Za sve, nešto. Za nekoga sve. Ovaj osebujan splet slogana susreo sam protekloga mjeseca u Gornjoj Radgoni, gdje sam se zatekao na Danu pjenušca, subotnjem brunchu u prostorijama Radgonskih gorica, tvrtke u kojoj je nastala odavna nam poznata Zlata radgonska penina, jedan od najuspješnijih pjenušaca bivše države, rađen klasičnom francuskom metodom.

Niti jedno gurmansko putovanje u Furlaniju ne može bez posjeta Colliju. Radi se o području na krajnjem istočnom rubu te regije, u pokrajini Gorizia, na granici sa Slovenijom, mjestu koje mnogi stručnjaci drže jednim od najboljih vinogradarskih i vinarskih područja svijeta. Kao carstvo vrhunskih vina, Collio...

Prošle godine, negdje u isto vrijeme, pisao sam na ovome mjestu o različitom odnosu vodećih chefova svijeta prema listi 100 Chefs (au mondechez qui il faut avoir été) ili službeno na engleskome 100 Best Chefs in the World, i to usprkos činjenici da da se na njoj rangiraju chefovi, a ne restorani, a k tome još i prema glasovima njihovih najprestižnijih kolega.

Lutajući gastronomskim prostranstvima Furlanije, jednog sam jutra svratio do trgovine Friultrota, nedaleko San Danielea, uz koju se nalazi i sjedište istoimene tvrtke koju je 1970. osnovao Giuseppe Pighin, strastveni ribič koji se, zahvaljujući obilju svježih lokalnih voda, posvetio uzgoju vrhunske organske kalifornijske pastrve.

​Kad je Sarah Bernhardt izjavljivala ljubav onome tko joj je značio sve, njegove je riječi usporedila s hranom, a dah s vinom. Jako dobre usporedbe rekli bi romantičari među gurmanima. No, i bez imalo sentimentalnosti...

Kada sam se predvečer našao u okolici San Danielea, carstva slavnih furlanskih pršuta, obligatni talijanski aperitivo obavio sam u sjajnom lokalu Integraldo, koji uz vrlo prometnu glavnu lokalnu cestu nudi - zdravu prehranu. Tamo me chef i vlasnik restorana Aldo Andreutti, koji je radio u mnogim poznatim restoranima...

Na stranu sve kritike filozofije nulti kilometar (shvaća se predoslovno i često rabi u marketinške svrhe, zbog čega nam i nije omiljena), Fina Puigdevall svoje kuhanje temelji na najsvježijim lokalnim namirnicama, pa ju se može držati i predstavnicom kurentne filozofije farm to table (to nam se, iz nekog razloga, svima znatno više sviđa, zar ne).

U posljednjih 18 godina već sam više puta opisivao kako je u hladno sunčano jutro 2. studenog 1999. tartufar Giancarlo Zigante sa svojom kujicom Dijanom, na redovitom obilasku terena u Motovunskoj šumi, nedaleko istarskog mjestašca Livade naišao na poveći tartuf. Kako mi je još prije 15-ak godina ispričao sam Giancarlo...