Mnogi od nas naučili su da najbolji način održavanja ravnoteže između posla i odmora nije odlazak na godišnji odmor, nego što kvalitetnije provođenje vikenda, što uključuje i što češće odlaske na zanimljiva mjesta posvećena odmoru, relaksaciji i rekreaciji. Takvih mjesta ima vjerojatno u svakome kraju Hrvatske, a posebno u okolici Zagreba. No, što se kvalitete tiče, za onoga tko želi vrhunsku udobnost, odmor u netaknutoj prirodi i potpunome miru, daleko od bilo kakve buke i gužve, a da pri tome zadovolji i njegova velika gurmanska očekivanja, izbor se naglo sužava. Zbog toga smo mi Zagrepčani primorani često pogledavati i u susjednu nam Sloveniju. Srećom, nedaleko granice s tom zemljom ima sve više takvih mjesta.
Upravo takvim razmišljanjem povodio sam se kad sam nedavno za vikend krenuo u smjeru Novog Mesta i sjeverno od auto-ceste skrenuo prema Trebelnom. Moje vikend odredište bilo je Imanje Pule (Posestvo Pule/Pule Estate), smješteno na koncu slijepe ladanjske ceste. O Posjedu Pule sam u posljednjih desetak godina već nekoliko puta pohvalno čuo od prijatelja koji su tamo odlazili na poslovne sastanke, teambuildinge, svadbe i slična događanja, ali to mjesto nisam uzeo u ozbiljno razmatranje. Srećom, tamo me, zbog prirode mog posla, nije odveo ni teambilding, a samo pukom sretnom okolnošću niti svadba.
No, onda sam doznao da je Posjed Pule u travnju ove godine izmijenio svoj koncept, obnovio zgrade i, meni možda najzanimljivije, u svoju kuhinju doveo Urha Kapelara, 26-ogodišnjeg chefa kojeg sam upoznao u Hotelu Skipass u Kranjskoj Gori, gdje je početkom 2018. naslijedio Mojmira Šiftara. Urh je tada bio vođa mlade ekipe koja je stvarala novu kulinarsku priču na području tamošnje tromeđe, a jela s njegova autorskog jelovnika koja sam kušao u ljeto te godine pokazala su da se radi o mladome, ali vrlo promišljenomu chefu dobra pregleda svjetskih zbivanja u gastronomiji, ali i prilično jasnih pogleda na put ispred sebe. Zato sam bio znatiželjan vidjeti što je osmislio za Posjed Pule.
No, krenimo redom. Imanje Pule, pomno skriveni posjed u netaknutom srcu prirode, proteže se na čak 182 hektara površine, od čega 85% otpada na gustu šumu. Povijest mu seže u 17. stoljeće, točnije u 1627, kada se prvi put kao vlasnik spominje Andrej Anderlič. Anderličevi su posjed držali u svome vlasništvu sve do 1933, kada ga je Franc Anderlič, silom prilika, morao prodati. No, 2004, u obiteljsko vlasništvo uspio ga je vratiti Francov unuk (12. generacija), kada je započela obnova imanja i renovacija zgrada u turističke svrhe.
Najnovija inkarnacija Imanja Pule, sada ponovo potpuno obnovljena i s novim konceptom, nudi šest ekskluzivnih drvenih kućica (svaka nosi jedno žensko ime iz generacija obitelji Anderlič) s devet apartmana. Šest junior suite apartmana ima odvojenu spavaću sobu i dnevni boravak, a tri dvoetažna obiteljska apartmana odvojenu spavaću sobu i galeriju s dva odvojena kreveta. Svi apartmani imaju kupaonicu, kuhinju i privatnu terasu te ukupno mogu ugostiti 24 osobe. Uz kućice se nalazi i jedna zajednička, s recepcijom, prostorom za wellness - vanjskim i unutarnjim bazenom, finskom i turskom saunom te sanariumom (bio-sauna). Imanje Pule, osim u turističke svrhe, i dalje je atraktivno za poslovne sastanke i ekskluzivna druženja za do 20 osoba, ali su se domaćini, zbog novog koncepta, odrekli svadbi i sličnih događanja koja se u njega ne uklapaju.
Središnji dio Imanja Pule krasi prekrasan drveni štagalj iz 1884, jedini dvokatni te vrste u Sloveniji, koji je tu 2006. prenesen iz mjesta Šmartno pri Litiji, čiji je srednji dio danas ostakljen, a koji se nekad rabio za vjenčanja. Prostorom između njega i restorana dominira ogromno stablo oraha, koje ljeti već stoljećima pruža zaštitu od sunca. Nedaleko se nalazi i drvena kućica s malim muzejom u kojem je predstavljena povijest imanja te mali vrt sa začinskim biljem za potrebe kuhinje restorana.
Novi koncept imanja, koji obuhvaća smještaj i gastronomiju, postavljen je sa zajedničkim nazivnikom – lokalno. Kućice za smještaj izrađene su od drveta s imanja, a u gradnji su sudjelovali lokalni majstori i zanatlije, dok sve prati i restoransko opredjeljenje kurentnog trenda „farm to table“. Premda već danas dosta namirnica za restoransku kuhinju stiže s imanja, plan je da ono postane njihov isključivi izvor. Vođa poljoprivrednog dijela imanja i chef Urh Kapelar trenutačno sastavljaju plan sadnje za iduću godinu, s tim da će ono što ne može rasti na imanju stizati sa susjednih, isključivo po principu lokalnog i sezonskog te u stalnom skladu s prirodom. To znači da rade po principima samoodrživosti, spremaju namirnice, fermentiraju ih i slično.ž