Da biste proizveli nešto jedinstveno, morate za to živjeti. Bez strasti, možete dobiti samo prosječan proizvod, tvrdi Arturo Sánchez Gómez, direktor tvrtke iza čijeg imena stoji jedan od najboljih španjolskih pršuta. Te njegove riječi nedvojbeno potvrđuje jamon Ibérico bellota gran riserva Arturo Sánchez...

Tako (Deset godina poslije) zvala se moja fotografska izložba održana 1998. u MUO-u. Za nju sam dobio nagradu Josip Račić (pokojnog) dnevnika Vjesnik – za najbolju likovnu izložbu te godine. No sjećanja na nju nisu samo lijepa. Jednako kao s deset godina časopisa I&P. I tu je pala nagrada (3. gourmet časopis na svijetu, Gourmand Awards 2011), ali sjećanja nisu samo lijepa. Valjda je to tako u životu.

Kada sam koncem studenoga čestitao nekim chefovima koje bolje poznajem to što su se pojavili na najnovijem izdanju liste 100 Chefs (au mondechez qui il faut avoir été) ili službeno na engleskome 100 Best Chefs in the World (rezultati službeno objavljeni 30. studenog), odgovori su bili vrlo različiti – od zahvalnosti na uočenom značajnom dosegu, preko pristojnih ali mlakih, pa do onih posve nezainteresiranih (tipa – ah, ta lista, baš ju i ne pratim…), vrlo uočljivo različitim od reakcija na čestitke povodom plasmana na listi World's 50 Best Restaurants. A čovjek bi, s obzirom da se tu rangiraju chefovi, i to prema glasovima njihovih najprestižnijih kolega, očekivao nešto sasvim drugo.

Vjekoslav Pavić, prvi Hrvat u povijesti koji je još prije sedam godina osvojio Michelinovu zvjezdicu u restoranu Thun u bavarskome Weidenu (o čemu smo opširno pisali u proljeće 2010, uz veliki intervju s Pavićem)...

Kad je vino u pitanju, još uvijek mi je jedan od najdražih slogana: Pije se na ure, ne na litre, onaj koji već 15-ak godina prati sjajna vina što izlaze iz podruma Andre Tomić...

Bez obzira gdje išli i bez obzira kakvo bilo vrijeme, uvijek sa sobom ponesite vlastito sunce, napisao je američki pisac Anthony J. D'Angelo, a slično je još početkom 90-ih pjevala australska skupina Crowded House u svome hitu Weather With You. Srećom, kada sam se posljednjega vikenda u rujnu uputio prema Kranjskoj Gori, nisam bio prisiljen nikoga citirati, a kamoli za utjehu pjevati hitove stare više od četvrt stoljeća. Naime, vrijeme je bilo savršeno, sunčano, ali ne prevruće, pa mi je u misli prije došla ona Sheryl Crow Soak Up the Sun. K tome još, predamnom je bio gurmanski vikend u Kranjskoj Gori i Italiji i ugodno druženje s istomišljenicima.

Kada sam ovoga ljeta iz Kranjske Gore primio poziv da budem gost na posebnoj večeri na kojoj će biti predstavljena vina Joška Gravnera, nije uopće bilo dileme ići ili ne ići. Naime, organizatora toga događanja – Skipass Hotel & Restaurant, odnosno obitelj Justin koja ga vodi, već sam...

Malo janjetine, malo krumpira i life is good, rekao je hrvatski premijer Tihomir Orešković nakon što je obišao štand s paškom janjetinom i ličkim krumpirom prvoga dana Autohtonih hrvatskih proizvoda u sklopu kojeg su na Markovu trgu predstavljeni proizvodi hrvatskoga sela zaštićeni na EU i/ili na nacionalnoj razini – čitamo u našim medijima.

Može se čak reći kako onaj tko nije bio u Napulju, nije vidio predstavu narodnog života. (Pavel Pavlovic Muratov, Rusi u Italiji) Volim Napulj jer nikog ne ostavlja ravnodušnim; ili se voli, ili mrzi. Volim Napulj zato što je najljepša metafora suvremenog svijeta, njegove beskrajne, impresivne, ali okrutne i dekadentne ljepote.

Vrlo često dogodi se da neki od zanimljivih intervjua koje napravim, zbog pomanjkanja prostora, jednostavno ne može biti objavljen u cijelosti, mada je to zaslužio. Slučaj je to bio i s intervjuom koji smo kolega Damir Fabijanić i ja napravili s Nurdinom Tophamom na prošlogodišnjem izdanju kongresa San Sebastián Gastronomika, koji je bio posvećen azijskim gastronomskim megapolisima, Singapuru i Hongkongu. Možda Topham nije prvoligaška kuharska zvijezda...