​U mnoštvu događanja za vrijeme 6. firentinskog “Cocktail-week” u rujnu prošle godine, promovirane su tri knjige posvećene mixologiji, od kojih je ova ‘najstaromodnija’ bila predstavljena kao posljednja. Oba su autora sveučilišno obrazovane osobe koje ovdje sofisticirano progovaraju o bartenderskom konzervativizmu : Maria Tereza, etnološkinja s doktoratom iz područja filma i medija, autor petnaestak enogastronomskih knjiga; Walter, diplomirani agronom i filozof, koji se inteligentno skrasio iza šanka.

Posljednjega dana siječnja iz Barcelone je stigla vijest koja će obradovati gurmane. Naime, Oriol Castro, Eduard Xatruch i Mateu Casañas, trojac koji stoji iza Disfrutara, jednog od najboljih restorana svijeta (2 Michelinove zvjezdice, no. 5 na Listi 50 Best), najavili su otvaranje novog restorana u Barceloni – inačice svoga već odavna uspješnoga lokala Compartir u Cadaquésu. Slavni chefovi, koji su nekad bili pobočnici Ferrana Adrije u legendarnom El Bulliju, odlučili su se na taj korak u trenutku kada Compartir Cadaqués slavi svoju desetu godišnjicu.

Fatih Tutak (36), chef je i vlasnik restorana Turk Fatih Tutak koji je CNN Travel uvrstio među „20 najboljih svjetskih novih restorana u 2020-oj”. Tutak je rođen i odrastao u Istanbulu, gdje je u mladosti domaća kuhinja njegove majke potakla mladićevo zanimanje za kuhanje. Ono je postalo njegova strast i razvilo se u san da postane chef.

​Amandine Chaignot je chefica pariškoga restorana Pouliche. Njezina je kuhinja jednostavna, spontana i iskrena, s posebnim fokusom na povrće. No, jednostavnost kod nje treba shvatiti uvjetno jer se ne radi o rustikalnosti, već o vrlo profinjenim jelima koja, kao i sam restoran, imaju mnogo obožavatelja.

Prošle sam godine na ovome mjestu pisao o nastanku novog kulinarskog učilišta najviše klase - MOM Culinary Institute by Paco Roncero & CHA. Podsjetit ću da se radi se o sveobuhvatnome centru za edukaciju u ugostiteljstvu i restoranskoj industriji, usko povezanome s postulatima održivosti, uključujući i urbani vrt u sklopu same škole te još jedan veličine jednog hektara u okolici Madrida, sve na temelju Paca Roncera, jednog od najpoznatijih španjolskih chefova današnjice.

Mnoštvo je knjiga izašlo, izložbi otvoreno, čaša podignuto, maski skinuto ove godine prigodom 1600. obljetnice osnutka Venecije. Jubilej nisu proslavili samo povjesničari, političari ili turistički sektor, već i svi oni kojima je život u najširem smislu povezan s ovim gradom, ali i s pokrajinom Venetom. Neki od pridruženih slavljenika su i pokoji venecijanski habitue' poput mene ili firentinski nakladnik i njegova milanska spisateljica koje sam naslonjen na šank upoznao na 6. međunarodnom “Cocktail-week” održanom od 20. do 26. rujna u Firenci. Ugodan susret koji je završio s poklonom ove knjige.

Kao pri svakom povijesnom istraživanju tako i povjesničare pića i napitaka zanimaju počeci predmeta kojim se bave. Što dalje se u prošlost ide sve je manje podataka, dok sve više prostora zauzimaju nagađanja, pretpostavke i mašta. Uglavnom se svi slažu da su prvi kokteli anglosaksonskog podrijetla... Međutim postoje iznimke, a kao i kod mnogih drugih pronalazaka najčešće ih se otkriva u Italiji.

​Baš kao što u listopadu 2019, kada sam boravio u San Sebastiánu u vrijeme Gastronomike, jednog od najvažnijih gastro kongresa u svijetu, nisam mogao niti zamisliti da ću iduće izdanje, kao i svi ostali, gledati samo putem interneta, tako niti prošle godine nisam uopće bio uvjeren da ću u jesen 2021. ponovo u Kursaalu susresti mnoge od najvećih chefova svijeta, gledati uživo njihove prezentacije, biti gost na svečanim večerama i uopće se osjećati gotovo normalno (ovo gotovo odnosi se, naravno, na strogo nošenje maski).

Gastromasa nije samo najveći međunarodni gastronomski događaj u Turskoj i priredba koja doprinosi promicanju Turske u svijetu već i jedna od najvećih robnih maraka te zemlje, koja služi kao važan most između turske i svjetske gastronomije okupljanjem svjetski poznatih kuhara u Istanbulu. Gastromasa daje i veliki doprinos i turizmu Turske, djelatnosti koja se u toj ogromnoj zemlji broji u milijardama eura.

Već u prvom susretu lako je zaključiti da je Nick Bril ambiciozan i da točno zna što želi. S 36 godina već dugo kuha na najvišoj razini budući je bio sous chef svome poslovnom partneru Sergiju Hermanom u Oud Sluisu, restoranu s 3 Michelinove zvjezdice koji je zatvoren još koncem 2013. Nick Bril poželio je i vlastite tri zvjezdice, ali do njih ne žuri, premda ih njegov The Jane već ima uknjižene dvije.