2.737.950 kuna i 84 lipe porezni je dug čovjeka koga nema (iako ga puno ljudi lajka).Zato i parafraziramo Ivu Andrića da upozorimo na tu osobu koje - nema. I ne zove se Jelena. Doduše nismo sigurni kako se zove, jer ga neki zovu Davor (Butković) a neki Ivan (Violić)**. Ovisno kada i u kojem mediju piše ili je pisao.

O djelovanju Hrvatske gospodarske komore već smo više puta pisali u našem časopisu i blogovima. Ova bespotrebna i iritantna pijavica hrvatskih poslovnih subjekata, koja služi za nesuvisle, neracionalne i rastrošne projekte kreirane od uhljebničkog mentaliteta zaposlenika koji nikome ne odgovaraju za postignute rezultate, bila je naš čest sugovornik u zadnjih 10 godina postojanja I&P. Pročitajte sada o najnovijoj perverziji u HGK…

Tako (Deset godina poslije) zvala se moja fotografska izložba održana 1998. u MUO-u. Za nju sam dobio nagradu Josip Račić (pokojnog) dnevnika Vjesnik – za najbolju likovnu izložbu te godine. No sjećanja na nju nisu samo lijepa. Jednako kao s deset godina časopisa I&P. I tu je pala nagrada (3. gourmet časopis na svijetu, Gourmand Awards 2011), ali sjećanja nisu samo lijepa. Valjda je to tako u životu.

Malo janjetine, malo krumpira i life is good, rekao je hrvatski premijer Tihomir Orešković nakon što je obišao štand s paškom janjetinom i ličkim krumpirom prvoga dana Autohtonih hrvatskih proizvoda u sklopu kojeg su na Markovu trgu predstavljeni proizvodi hrvatskoga sela zaštićeni na EU i/ili na nacionalnoj razini – čitamo u našim medijima.

Ovo nije novi promotivni slogan Hrvatske. No, prije nego li internet provideri, mobilni operateri, Ministarstvo turizma, HTZ i ostali skoče u zrak i počnu protestirati, odmah dopunjujemo objašnjenje. Ima interneta u Hrvatskoj...

E, sad bi stvarno bilo dosta! Slušamo to (vrlo pristojno) već godinama i čekamo kad će ti neki ljudi (konačno) stati i suočiti se s ogledalom. No, kako očito neće, ovaj tekst ima funkciju - tog ogledala! A lijepo je to nazvao (u intervjuu u zadnjem broju I&P) mladi kuhar Igor Gudac: SFRJ gastronomija. Nemam(o) ništa protiv nikog. Pod uvjetom da se stvari počnu demistificirati i da krene otvoreni dijalog. Dosta je SFRJ gastronomije.

Konačno! I zasluženo! U najnovijem press izvješću sa značajnog natjecanja Bocuse d'Or u Budimpešti (10-11. svibnja 2016.), gdje nas je zastupao Tomislav Karamarko (kuhar, naravno!), u sastavu žirija pročitali smo i na svoje oči vidjeli...

Već duže vrijeme pratim(o) na portalu (?) Kult Plave Kamenice http://plavakamenica.hr/ nepotpisane tekstove pune osobnih dojmova nepotpisanih autora članaka. Unatoč prisutnosti tog istog KPK i na Facebooku, njihovi članci se puno više dijele i onda komentiraju na profilima pojedinaca (uz lajkove, izazivaju žustre rasprave s najčešćim komentarima da je autor nepotpisan, da tekstovi zvuče PR-ovski ili da su subjektivno intonirani). Od tih rasplamsavajućih članaka, zamijetio sam živu raspravu na temu članka nepotpisanog autora: Zašto vinske liste u hrvatskim restoranima ne valjaju? (od 30/04/2016)

Na kraju članka o kutjevačkom kraju (čitaj: graševina), kao i u posebnom tekstu na str. 8 iznijeli smo svoju ideju, zapravo prijedlog hrvatskoj predsjednici: da se gospođi Jancis Robinson dodijeli hrvatsko odličje.

Nema dana da na naš mail ne dobijemo barem nekoliko PR-informacija o događajima koje su organizirale tvrtke koje bi (sasvim logično) mogle biti (i) oglašivači u našem časopisu. A te informacije počinju ovim riječima: Molimo za objavu. No kad im predložimo dvosmjernu komunikaciju (npr. da objave oglas u I&P), onda njihovi marketinški stručnjaci kažu da se njihova firma ne oglašava u printu! Samo je sasvim nejasno kako im ipak odgovara da se njihove PR-vijesti objave baš u tom printu gdje se inače ne žele oglašavati!?