Već smo na naslovnici dotaknuli vrlo zanimljivu usporedbu: Lika i Alta Badia. Bilo je zanimljivo i nehotice napraviti usporedbu između svijeta i Hrvatske.
Alta Badia, kao i cijeli masiv Dolomita, predivna je prirodna osnova na kojoj je izrastao neviđeno uređen skijaški sustav sporta i hedonizma. Nama je pak najzanimljiviji kontekst enogastronomije, temelj svake turističke ponude. Kako privući skijaše u tom golemom skijaškom raju da uđu upravo u njihov rifugio, hütte, ütiu (od njih stotina!), vječni je izazov inspirativnosti i domišljatosti. Taj besprijekorni vadiparni (od vaditi pare, novce) sustav savršeno funcionira bilo da je riječ o ponudi kamenica koje tri puta tjedno dolaze iz Francuske ili da se na manje atraktivnim skijaškim smjerovima osmišljava staza autentične ladinske kuhinje.
A gdje smo mi? Što se događa u Lici, našoj najvećoj i najmanje napučenoj županiji? Je li na temeljima ratom opustošene zemlje moguće graditi izvrsnu turističku ponudu? Detalje ćete pročitati u našoj reportaži, koja unatoč objektivnim problemima poziva na optimizam.
I zato nemojmo zabijati glavu u snijeg! Županija s tri (!) nacionalna parka, s iznimnim spojem planina i mora, s kombinacijom gruba krša i predivnih rijeka i jezera, naprosto vabi da se, u gastronomskom smislu, konačno pozabavi autohtonom kuhinjom (ličkom, a i podvelebitskom). Ali nikako propisujući besmislene uniformne normative u hotelima, nego bogatstvom raznolikosti i trajno visokom kvalitetom ponude, kao i argumentiranim suprotstavljanjem nelogičnoj i destimulativnoj zakonskoj regulativi.
Bit će zanimljivo uočiti efekte pojačane promocije hrvatske turističke ponude na inozemnom i domaćem tržištu. Bojim se da sama nadgradnja bez ozbiljna rada na osnovnom nije ni palijativni način. Ideja svakoga fotografskog turističkog prikaza učiniti je realnost ljepšom nego što se čini. Učinili smo to i mi. Možda i zato jer vjerujemo da tako može izgledati u zbilji...
DF
P. s. Usput, bi li sad bilo odveć groteskno pomisliti na ponudu stonskih kamenica u Gospiću?