Tako u reklamnoj kampanji apelira vlasnik poduzeća što proizvodi dxygc! Istina, sam ne nosi Varteksova odijela, ali svejedno vas zove da kupujete njegove – hrvatske dxygce. Zašto, pitam se, zašto bih kupio baš njegov dxygc? Kao da onaj njemački, jeftiniji, nije dobar? U prvom smo broju časopisa rekli da želimo promovirati najbolje omjere uloženog i postignutog. Svi trebaju sami procijeniti jesu li i koliko su spremni za nešto platiti više samo zato jer je hrvatsko. Nikomu nismo ZERPirali ni komadić mora, naši barbuni s kamena nemaju premca u usporedbi s onima iz nekoga dalekog priobalja… Kupujemo i hrvatske enogastronomske proizvode – vino, pršut, maslinovo ulje… E, tu već nisam tako siguran da domaća svinja (oprostite, ružno zvuči) samo zbog činjenice što je domaća (a koje je pasmine, čime se hrani???) daje bolje pršute (čitaj: skuplje). Pri prvom posjetu Španjolskoj bio sam zaprepašten da se raspon cijena pršuta kretao 1:7 (najskuplji je, jasno, od crnonoge svinje što jede hrastove žirove po šumama). Kod nas je, u to doba, razlika u cijeni među proizvođačima bila neznatna.
I tu dolazim do biti. Ništa ne treba prihvatiti zdravo za gotovo, već izborom i kupnjom poduprijeti kvalitetu i vjerodostojnost.
I zato predlažem novu krilaticu – poduprimo kvalitetno hrvatsko! Poduprimo svoje! U onoj mjeri u kojoj se ugodno osjećamo da plaćajući višu cijenu činimo nešto dobro svojoj zajednici, i pritom se ne osjećamo glupo.
D.F.
P. s. Umalo sam zaboravio nešto važno. Kupujmo izvorno hrvatsko izdanje – časopis Iće&piće!