Od svojih prapočetaka do danas razdoblje maskiranja, iako donekle tradicijski uvjetovano, najbolji je pokazatelj kolektivne kreativnosti. Svaka je sredina i svaka generacija dodavala nove načine maskiranja, veselja, prigodnih pjesama, glazbe, grotesknosti … i, jasno, ića i pića. No, svima je zajedničko što su tijekom pokladnoga razdoblja, a osobito na pokladni utorak, na stol iznosili jela koja su značila privid obilja.
Istarsko je područje bogato različitim pusnim običajima. Pust je naziv za pokladno razdoblje, pokladnu lutku i pokladni utorak. Pusna veselja slijedila su ritam točenja vina, koje se u pokladnom razdoblju nije pilo zbog žeđi, već u ime druženja. Tako je danas i tako je bilo tridesetih i četrdesetih godina prošloga stoljeća. O tim davnim danim svjedoči Ana Silić, rođena Pačić, iz sela Pačići na području Roverije - između Vodnjana, Svetvičenta i Barbana. Stanovništvo toga područja tradicionalno se bavilo stočarstvom, no meso se rijetko rabilo u svakodnevnoj prehrani, prodavalo se ili čuvalo za težake, rodilje, Božić, Uskrs, Martinje i, dakako, pust.
Iako su sudionici krabulja (raspjevana povorka koja je u Pačiće dolazila iz Režanci i čijim je izgledom dominirao vijenac od šarenih traka krep-papira koje su sezale do poda) i maškara (skupina suseljana koji su odjeveni u dronjke bučali i selom širili strah) bili samo muškarci, žene su mjesecima prije planirale prigodnu hranu, da imaju ča dati krabuljama i maškarama, kako ih maškare, naočigled cijeloga sela, ne bi posule pepelom.
I konačno, na pusni utorak, kada su seoskim putovima zavladale maškarane skupine skupljajući iće i piće za večernju gozbu, ukućani nisu čeznutljivo gledati za slaninom, pancetom, kobasicama ili jajima, već su se radovali objedu koji su čekali cijelu godinu. Iskonsko obilje pusnog utorka možemo predočiti tek znamo li da su se osnovni sastojci pusnih jela - kobasice, jaja … mijenjale za petrolej, šećer… u susjednom velegradu Vodnjanu, a kokoši su bile obiteljska kreditna kartica.
Uglavnom, razlog veselja bila je frita na kušini (omlet na jastuku), kojom je obiteljska kuharica, obično najstarija žena u obitelji, u rano jutro dočekivala ukućane.
Za pusnu marendu - kada su maškare na kolcu nosile kobasice i pancetu, u košarama jaja, a u barili od 5 do 10 litara čudnovatu mješavinu vina svih susjeda - slijedile su kuhane kobasice i panceta s palentom zabiljenom vodom u kojoj se kuhalo meso s dodatkom crnoga vina. Palenta se stavljala u veliku posudu, a kobasice i panceta redale su se poput cvijeta koji je imao onoliko latica koliko je bilo ukućana. Do idućega pusta kobasice i pancetu vidjeli su, možda, samo težaci kod većih radova.
Vođeni poslovicom Pust i karnevà, hiti kokoš u kotà, ki je nima neka prezira za pusnu užinu nastojalo se pripremiti neko jelo od kokoši. Oni koji su morali biti ljubomorni zadovoljili bi se kiselim kupusom s mrsi.
Nakon užine maškare su na trenutak utihnule. U zajedničke odaje pozvali su i ostale seljane kako bi zajedno pojeli to što su prikupili. Veselje je obično potrajalo do kasno u noć, a već idućega jutra, uz priče o noćnim dogodovštinama, maskirani i njihovi darodavci vratit će se dnevnim obvezama, posnoj i sirotinjskoj trpezi s koje će ponovno okusiti jaja i meso tek za Uskrs.
