Već dugo vremena pokušavam razjasniti strategiju predstavljanja (neizbježna riječ, brendiranja) hrvatskih vina na svjetskoj sceni. Redovito pratim, komentiram i analiziram poteze koji se (ponajviše) vuku kroz Udrugu vinarstva Hrvatske gospodarske komore.
Nemojte krivo shvatiti (crnu) boju naslovnice kao neku tajnu poruku. Nema je. Fotografija je izabrana kao efektan prikaz pjenušavih vina koja sve više nalaze mjesto u domaćoj proizvodnji. A i vrijeme je da na naslovnici bude vinska tema.
Kada sam početkom ožujka primio pozivnicu iz Londona da sredinom toga mjeseca dođem u baskijski San Sebastián na tiskovnu konferenciju kojom će se predstaviti kampanja Spasimo oceane, nahranimo svijet, iz popratnoga teksta odmah mi je postalo jasno da se radi o nečemu doista jedinstvenom. Naime, čak 20 chefova vodećih svjetskih restorana pridružilo se tome projektu u organizaciji Oceane i najavilo svoj dolazak u San Sebastián.
Početak je devedesetih. Ratno doba tek što nije opustjelo jadransku obalu, a mi smo stigli na otok, familiji. Iznosi se jelo i pilo. Pršut nezaboravna okusa (od onih svinja što smrde u svinjcu, na kraju mista), slane srdele, domaći kruh, ulje, vino…
Po prvi put u svojoj povijesti restoranski vodič Michelin pridružio se promociji nekog filma. Dakako, radi se o gastronomiji, filmskoj priči koja sjajno ilustrira kako hrana može biti kreativna poveznica i koja duhovito dočarava svijet zvjezdanih restorana. Film Indijski začin na francuski način (The Hundred-Foot Journey), predstavljen na premijeri u New Yorku, čitavo je ljeto imao podršku slavnog gastro-autoriteta, sve do njegove pariške premijere 4. rujna (istoga datuma pojavio se i u našim kinima). Zanimljivo je da je Michelin za chefove s Michelinovim zvjezdicama u Parizu priredio posebnu projekciju