Kada sam početkom studenoga stigao u Moskvu, dočekalo me u to doba neuobičajeno toplo vrijeme za taj grad i sumorna kiša te ubitačno probijanje kroz poslijepodnevnu prometnu gužvu od zračne luke Šeremetjevo do hotela StandArt u središtu grada u kojem sam odsjeo (poslije će se pokazati da se nije radilo samo o rush houru nego o normalnoj moskovskoj pojavi, gdje se svi transferi radije mjere u satima negoli minutama). No, to me nimalo, shvatit ćete, nije podsjetilo na seriju akcijskih komedija s Jackijem Chanom i Chrisom Tuckerom, niti na bilo koji hladnoratovski špijunski krimić, a još manje mi pokvarilo raspoloženje

Kad nekoga kuhara nazovu “chefom mora” nije čudno da se radi o majstoru čija se filozofija ne temelji samo na sjajnim jelima od riba, školjaka i svih drugih vrsta morskih plodova, već i na nevjerojatno inovativnim načinima iskorištavanja svih mogućih namirnica iz mora, kako kreativnim senzibilitetom, tako i naprednim tehnikama...

Koji je koncept?, pita se lista The World's 50 Best Restaurants u svom opisu 19-oplasiranog s najnovije liste – moskovskog restorana Twins Garden, i odmah odgovara: Nakon uspjeha svog izvornog restorana Twins, identična braća blizanci Ivan i Sergej Berezutski imali su još veći san – svoj restoran snabdijevati vlastitim proizvodima. Njihova farma, smještena izvan Moskve, danas opskrbljuje restoran s ukupno 70% potrebnih namirnica koje se rabe u Twins Gardenu...

Ponekad su najzanimljivije priče za kojima ne tragate već na koje slučajno naletite. Doduše, iako za njim nisam tragao, u slučaju restorana XarmaCook & Culture iz San Sebastiána, moram priznati, nisam baš slučajno nabasao jer mi ga je preporučila Elena Arzak, chefica slavnog gradskog restorana Arzak i dobitnica nagrade liste 50 Best za Najbolju cheficu svijeta. Elena je, naime, uvijek izvor sjajnih informacija i žena koja jako dobro poznaje gradsku restoransku scenu.

još se jednom pokazalo da je San Sebastián Gastronomika posljednjih desetak godina najvažniji i najutjecajniji gastro kongres u Europi, primat koji je preuzela od Madid Fusióna. Isto će se, vjerujem, nastaviti i dogodine. Jedva čekam.

U baskijski San Sebastián dolazim već godinama, redovito ujesen i ponekad ljeti, uvijek s istim radosnim isčekivanjem onoga što me očekuje. Bilo da se radi o kongresu San Sebastián Gastronomika ili glazbenom festivalu Jazzaldia, dočeka me zasigurno jedan od najljepših gradova na svijetu, veličine po ljudskoj mjeri, ugodnih ljudi i ukrašen s tri prelijepe pješčane plaže u samome središtu grada te dva brdašca s kojih se pruža nezaboravan pogled na taj baskijski Rio de Janeiro.

​Na ovom sam mjestu već u dva navrata pisao kako je prošlogodišnjim tradicionalnim božićnim ručkom u Zinfandel'su, paradnome restoranu zagrebačkog kultnog hotela Esplanade, predstavljanjem svog dosad najambicioznijeg jelovnika, chefica Ana Grgić definitivno najavila svoju kandidaturu za Michelinovu zvjezdicu. Naime, u razrijeđenome zraku gradskih fine dining restorana, Zinfandel's se Michelinu, koji je godinama u Zagrebu grozničavo tražio lokal vrijedan tog priznanja (zbog logike uključivanja Hrvatske u tiskani vodič Main Cities of Europe), nameće kao novi logični favorit.

„Ovo priznanje mojih cijenjenih kolega i ljudi iz industrije velika je čast. Ono je nagrada mome putu od Argentine do francuske rivijere koja me tako toplo dočekala prije 19 godina. Presretan sam što sam ovu nagradu vratio Francuskoj. Ja sam kao osoba rezultat brojnih utjecaja, ali iznad svega, ja sam kuhar i volim kuhati. Moja jela stižu iz moga srca i volim ih dijeliti sa svojim gostima. Hvala od svih nas u Mirazuru, večeras slavimo“, rekao je u Singapuru, odmah po primitku nagrade za najbolji restoran u svijetu Mauro Colagreco, chef restorana Mirazur u Mentonu.

Knjige s receptima vodećih chefova i restorana svijeta (teško ih se može nazvati kuharicama) već odavna nisu zbirke recepata s uvodnim tekstom, već gotovo literarna djela u najrazličitijim oblicima, već ovisno od usmjerenja samog chefa ili restorana. Isto tako, nerijetko su to i impresivne foto-monografije, a ponekad i vrlo ekstravagantna bibliofilska izdanja (sjetimo se samo godišnjaka Ferrana Adrije i El Bullija ili Big Fat Duck Cookbooka, raskošnije verzije temeljne knjige Hestona Blumenthala). Tu nemalog obola, više sadržajno negoli ekstravagantnošću, svake godine daje Montagud Editores...

Uvijek mi je drago susresti novo vino koje izlazi iz Vinarije Kozlović, ali jednako tako i Antonellu i Franca Kozlovića, neumorni bračni par koji stoji iza čitava fenomena Kozlović. Kažem fenomena, jer se nikako ne radi samo o jednoj od vodećih hrvatskih vinarskih kuća već i iznimnoj poslovnoj i životnoj filozofiji („Mi ne živimo od vina, već za vino“, često zna reći Franco). Naime, Franco Kozlović, otac moderne malvazije...