Uređenje restorana, koje potpisuje dizajner Andreu Carulla, također odražava ime i filozofiju restorana. Elegantan tretman materijala, koji se rabe kao igra nesavršenih ljepota, puna osjećaja topline, stvara ugodno ozračje i vedrinu. Ukratko, normalni materijali u ubrzanom, industrijaliziranom svijetu, dizajn čistih linija i zanatska domišljatost.

Da sve bude u stilu, i posluga je normalna – opuštena ali vrlo ljubazna, s pažnjom da udovolji gostu. Jelovnik koji mi je uručen započinje uvodnim jelima za dijeljenje – kroketi s iberijskim pršutom od svježeg kozjeg mlijeka s farme Mas Mercè, marinirani inćuni s koromačem i limunom, patè campagne s pačjom jetrom i pistacijama, a nastavlja predjelima. Ona popisuju salatu od bakalara s bijelim grahom Santa Pau, crvenom paprikom i crvenom narančom, zatim bijele šparoge s „txangurrom“ (rakovica), žumanjkom i zelenim klicama, ukiseljene dagnje s jabukom i koromačem, pa omlet SACHA s carpacciom crvene kozice, morske cannelone s jakopskim kapicama, crvenim kozicama i citrusima, pečeni patlidžan s dimljenim kremastim sirom, lješnjacima i mediteranskim biljem, mladi grašak s tripicama bakalara i poširanim jajetom te, na koncu, potrbušina tune s ajoblancom (popularna španjolska hladna juha od kruha, mljevenih badema, češnjaka, vode i maslinovog ulja), cimetom i limetom.

Posebno je ponuđeno i jedno jelo od riže – riža „a la llauna“ (jednostavni mediteranski recept, najčešće za bakalar, koji postiže sjajan okus i teksturu sa samo nekoliko sastojaka, a predstavlja odličan način da se uživa u okusu paprike u bogatom, baršunastom umaku), tu u luksuzno-siromaškoj verziji s riječnim rakovima i svinjskim uhom.

Isto tako, ponuđeno je i jedno riblje jelo – veliki oslić (merluza) sa sezonskim povrćem, u vlastitome soku i s jabukovim vinom.

Tri mesna jela uključivala su moždinu telećeg repa i krumpir parmentier (krumpir narezan na kockice, pržen na maslacu ili pečen u pećnici u ulju sa začinskim biljem i začinima) sa senfom, zatim pečenu patku hranjenu žirom sa šljivama, file Wellington s umakom café de Paris (umak na bazi maslaca koji se služi s govedinom na žaru), lukom i suhim marelicama te mesne okruglice od iberijske svinje s morskim krastavcem i papričicama padrón (male zelene papričice, od kojih je poneka ljuta).

Posljednja od tri stranice jelovnika popisala je pet deserta – kup s jagodama i šlagom, balzamskim octom iz Modene i sečuanskim paprom, whisky cake sa sladoledom od žumanjka, chocolate coulant Hacienda Victoria (od kakaa fine arome sorte arriba) s lješnjacima, crème caramel s pjenicom od mladog sira i guavom te zelena „colorologija“ od zelene dinje, citrusa i cvijeta akacije.

Dakle, jelovnik vrlo razumne duljine s jelima od kojih niti jedno nije obično, čak i ako se temelji na nekom od klasika. Sasvim dovoljno intrigirajuće da znatiželjan gurman za sebe sastavi tri menija, a kamoli samo jedan. To, ukratko, znači da restoran mami na više posjeta. Ja sam imao vremena za samo jedan, pa sam kušao krokete s iberijskim pršutom, omlet SACHA s carpacciom crvene kozice, rižu „a la llauna“ s riječnim rakovima i svinjskim uhom, moždinu telećeg repa i krumpir parmentier te whisky cake sa sladoledom od žumanjka. Sve je bilo savršeno pripremljeno, a okusi su potvrdili da je „normalna“ kuhinja često sasvim dovoljna za potpuno zadovoljstvo.

I vinska lista Normala sasvim je normalna i nudi odlična vina iz okolice. Josep Roca, jedan od vodećih španjolskih vinskih stručnjaka, glavni sommelier El Celler de Can Roca rekao mi je da misli da je sasvim normalno u Gironi ponuditi vina iz impresivne ponude regije Empordà. Zato su na vinskoj karti ponuđena vina svih sela i vinarija Emporde („Nikad nisu bila tako dobra kao sada“, kaže Josep).

Sveukupno, Normal nudi opušten i velikodušan doživljaj tradicionalne kuhinje, s prepoznatljivim rukopisom braće Roca. Radi se o konceptu koji veliča tradiciju na suvremen način, kako bi gostima koji se oporavljaju od izazovnih vremena pružio utjehu dobre hrane, sjajnih okusa i doživljaj kulinarskog gostoprimstva Girone. Ukratko, restoran u kojem bi čovjek poželio jesti više puta tjedno. Ili kako to kažu braća Roca: „Ako u El Celler de Can Roca nudimo zlatarstvo, u Normalu nudimo rukotvorine”.