Koncem godine, usred divljanja pandemije s juga Španjolske stigla je vijest koja pokazuje da vodeći chefovi svijeta ne spavaju zimski san, već da i dalje neumorno rade na inovacijama, čak i onima koje su, sasvim sukladno trenutačnim prilikama, usko vezane za budućnost čovječanstva.

Neki slavni na vinu zarađuju i posthumno. Ako zaboravimo na jadna vina Marylin Monroe i Elvisa Presleya, tu je glavna linija Paula Newmana pod imenom „Newman's Own“, s vinima od kalifornijskog grožđa iz dolina Napa i Sonoma – Chardonnay, Cabernet Sauvignon i Pinot Grigio.

​Zasigurno najpoznatiji vinar u svijetu slavnih, već spomenuti Francis Ford Coppola, u vinarski posao ušao je još davnih 70-ih. On je novcem koji je zaradio od filmova iz serijala Kum kupio vjerojatno najljepši posjed u kalifornijskoj dolini Napa...

Što zajedničkoga imaju holivudski A-listaši, istjerivač duhova, porno zvijezda, Bondova djevojka, članovi Rock'n'Roll Hall of Famea, vozač trkaćih automobila, profesionalni igrač golfa i hokeja, nogometaš…? Vjerovali ili ne – svi su oni vinari. Od Antonija Banderasa, Drew Barrymorre i Francisa Forda Coppole, preko Micka Fleetwooda, Madonne i sastava AC/DC do Waynea Gretzkyja, Grega Normana i Marija Andrettija, ili zabavnije rečeno, od Stinga do Yao Minga, stotine slavnih, diljem Europe i Kalifornije okušali su se u proizvodnji vina.

Na ovogodišnjem izdanju The Best Chef Awardsa, koje se održalo 21., 22. i 23. rujna i koje je po prvi put održano virtualno proglašeni su najbolji svjetski chefovi za 2020-u. Podsjetimo, The Best Chef Awards svake godine objavljuje top-listu 100 najboljih svjetskih chefova na temelju nepristranih mišljenja samih chefova i profesionalaca iz industrije. Kriteriji za odabir su visoka razina talenata, posebna i inovativna suvremena kuhinja, ekološki prihvatljiv i održiv pristup koji djeluje u skladu s prirodom te jasna vizija budućih trendova u gastronomiji. Birači glasaju za chefove na temelju njihovih postignuća, rada i stava.

Nedavno sam posjetio zagrebački japanski fusion restoran Tekka i ponovo se uvjerio da je taj lokal i dalje najbolje mjesto za ljubitelje japanske kuhinje, ali i fuzijskih, europeiziranih jela. Premda se posljednjih desetak godina u gradu pojavio nemali broj mjesta koja služe sushi, sashimi i wok jela, niti jedan od njih niti ne prilazi kvaliteti koju nudi Tekka. Naime, u tom je lokalu sushi besprijekoran, sashimi, za razliku od većine mjesta, režu ispravno, a wok jela od kvalitetnih namirnica i iznimno bogata okusa (većina drugih restorana teško postiže više od onoga što svi mi spravimo kod kuće).

Ako do sada, iz bilo kojeg razloga, niste uspjeli posjetiti vodeći europski kongres posvećen gastronomiji – San Sebastián Gastronomika, ali ste u Iću & piću u proteklih deset godina čitali izvještaje s te priredbe, trebate znati da vam se ove godine ukazuje prilika da uživate u prezentacijama Kongresa, i to potpuno besplatno. Naime, zahvaljujući pandemiji koronavirusa (eto neke koristi i od te pošasti), taj će se popularni Kongres po prvi put u svojoj povijesti održati online.

Svi oni koji se pitaju što se ove godine dogodilo s listom 50 najboljih restorana svijeta svjesni su da se i ona morala prilagoditi novonastalim uvjetima zbog pandemije koronavirusa. No, to nikako ne znači da je na polju 50 Best sve stalo.

Na putovanjima svaki pravi gurman želi kušati autentična lokalna jela, što nije uvijek lako, pogotovo u velikim turističkim središtima prepunim najraznovrsnijih, najčešće turistima namijenjenih lokala. U tom je slučaju, naravno, najbolje tražiti preporuku nekog lokalnog znalca jer bi istraživanje oduzelo previše vremena.

Prije negoli su mnogi današnji vodeći chefovi prvi put uzeli kuhaču u ruke, a dobar dio njih se još nije niti rodio, Harold McGee (68) već je napisao svoj kulinarski klasik „On Food and Cooking: The Science and Lore of the Kitchen (O hrani i kuhanju: znanost i mitovi o kuhanju)“. Taj priručnik o kulinarskoj znanosti, prvi put objavljen 1984. te revidiran u drugome izdanju 2004., već je više od tri i pol desetljeća temeljni pratilac svakog profesionalca u kuhinji, ali i ozbiljnijeg hobi kuhara, svojevrsna biblija koju nove i nove generacije kuhara neprestano konzultiraju da bi razumjeli podrijetlo i svojstva namirnica te kako ih kuhanje pretvara u nešto novo i ukusno, odnosno što se događa tijekom tog procesa. Knjiga „On Food and Cooking“ prevela je saznanja tehničke znanosti o hrani i istraživanja samog McGeeja u praktičan i razumljiv znanstveni priručnik za kuhare te pomogla iznjedriti inventivni kulinarski pokret poznat pod imenom „molekularna gastronomija“. Iako su o kuhinjskoj znanosti napisane i mnoge druge knjige, „On Food and Cooking“ ostaje neusporediva u točnosti, jasnoći i temeljitosti svojih objašnjenja te intrigantnom načinu na koji spaja znanost s povijesnim razvojem hrane i tehnikama kuhanja.