Osobna karta podruma
Obiteljska tradicija
Kad se, jednoga dana, bude prikazivao film o vinaru Mladenu Rožaniću, siguran sam, njegov će početak biti smješten u jednoj od slikovitih gostionica oko Avignona, na južnim zaravnima doline rijeke Rhone. U blagovaonici, za ovećim stolom prepunim butelja i polupraznih čaša, vinski connaisseuri degustiraju i glasno komentiraju svojstva poznatih lokalnih vina. M. R. djeluje nekako odsutno, teško mu je pratiti sve te priče oko stilistike vina, snažnog tijela, tercijarnih aroma, grubih tanina, itd., itd. Vlasnik gostionice, postariji gospodin, zapaža nezadovoljna gosta, pita ga o razlozima nezadovoljstva, a kada mu ih ovaj povjeri, utješno ga potapša po ramenu, i mudro posavjetuje: Mon Seigneur: boire, boire et seulement boire!
Ja nemam nikakve obiteljske tradicije s vinima, osim što se u mojoj obitelji oduvijek cijenilo kvalitetno blagovanje, a uz to su redovito išla i kvalitetna vina!, reći će danas uspješan vinar Mladen Rožanić, dvadeset godina nakon što je, u onoj maloj gostionici u dolini Rhone, možda baš to piti, piti i samo piti presudilo da uspješni poslovni čovjek pronađe novu ljubav i postane strastveni zaljubljenik u vina. Perfekcionist Rožanić doživio je piti… i kao učiti, učiti i samo učiti, ali i istraživati, istraživati…, pa s vremenom širi svoje vinske horizonte, dolazi do novih spoznaja o vinu ili, kako bi danas fotografski definirao: Što imaš više piksela, slika je jasnija!
Vinogradi i sortiment
Upoznavši se dobro s vinima iz doline Rhone, ali i s ostalim svjetski relevantnim vinima, Rožanića počinje proganjati misao može li se u nas napraviti veliko vino koje će, istovremeno, imati i zadržati karakter našega podneblja. Od porečkoga Poljoprivrednog instituta naručuje studiju za podizanje 15 ha vinograda s primjerenim podrumom, 1998. započinje s prvim vinifikacijama, a 2004. udružuje se s obitelji Banko iz Kosinožića kraj Poreča. Danas, na pozicijama Bačva i Bušure nadomak Višnjana, raspolažu s 24 ha vinograda na isključivo crvenoj zemlji: Ove crvene gline bogate su željeznim oksidima i kalcijevim karbonatima, to se provlači od korijena do cvata, a i vinu daje predivan karakter, ističe Rožanić. Od bijelih sorti uzgajaju: malvaziju, bijeli pinot, chardonnay, muškat i sauvignon, a od crnih: teran, refošk, borgonju, merlot, cabernet sauvignon i nešto malo cabernet franca i crnog pinota.
Podrum, tehnologija, vina
Ono što odlikuje vina Roxanich jest tehnologija dugih maceracija u otvorenim badnjevima, sazrijevanje vina najmanje tri godine u velikim hrastovim bačvama, a potom 3–6 mjeseci u bocama. Nakon dozrijevanja vino se puni u visokokvalitetne boce takozvanoga burgonjsko-ronskog tipa, zatvara pravim plutenim čepovima za dugo odležavanje (iz netretiranih šuma sa Sardinije), na koje dolazi još i kositrena kapica. Na boci je etiketa s ucrtanim obiteljskim grbom iz 14. stoljeća i izvorno (iz mletačkog doba) ispisanim oblikom prezimena Rožanić: Roxanich. Trenutno su na tržištu vina iz berbi 2005, 2006. i 2007. To su Malvazija Antica, Malvazija Classica, Teran, Teran Re, Merlot, Cabernet Sauvignon, Chardonnay Milva, Rosé i Super Istrian (kupaža cabernet sauvignona, merlota i borgonje).
Obiteljsko gospodarstvo
Mladen Rožanić i Antun Banko (za Rožanića Nino) surađuju desetak godina, ali pravim se početkom može smatrati 2004. godina, kada se na obiteljskom gospodarstvu Bankovih započelo s agresivnijom sadnjom vinograda. Od početnih 6 ha danas je na području Bačve u prinosu 9 ha, a na području Bušure 15 ha vinograda. U njihovoj podjeli rada Nino Banko zajedno s dvojicom sinova brine se o vinogradima, a Rožanić definira rezove, odlučuje o prinosima, momentu zelene berbe – kad se reducira količina grožđa, te o datumu početka prave berbe. I u vinogradu i u podrumu poštuju se načela Rudolfa Steinera, austrijskoga filozofa, pisca, ali i glavnog utemeljitelja biodinamičke poljoprivrede, inače rođena 1861. u Donjem Kraljevcu.
Filozofija
Traktati i elaborati tu nisu potrebni. S Rožanićem se satima može pričati o iskrenom vinarenju, o organskoj proizvodnji vina s minimalnim tehnološkim utjecajem, o korelaciji između čovjeka i prirode, o mjesečevim mijenama, o brojnim radnjama koje treba poduzeti oko grožđa, mošta i vina, naravno: sve u suglasju s prirodom. Rožanić će zaneseno pričati o bačvama koje tretira samo pčelinjim voskom, o tome kako želi održati sortnost vina bez dodatnih kompleksnih nota koje dolaze importiranim taninima iz sama drva, o kemiji koja je, osim minimalno sumpora, protjerana iz podruma, a ista je stvar sa selektiranim, kupljenim kvascima, o higijeni u podrumu koja je razumljiva sama po sebi: To je kao da pereš ili ne pereš zube!
Zbroj svih tih razmišljanja čini vinsko-filozofske postavke ovog vinara, vinara koji, kako sam kaže, radi vina za connaisseure i za vrhunsku gastronomiju. No osnovnu filozofiju Mladena Rožanića još je lakše dokučiti kroz njegov osnovni credo. A on glasi: jednostavno, iskreno i savršeno.
Budućnost
Kada govori o budućnosti svojih vina, Rožanić isključivo govori o kvaliteti, ne i o kvantiteti: Ne razmišljam o novim nasadima, ono što me zanima jest kvaliteta vinogradarenja, dolazak do najboljega mogućeg grozda! U budućnosti se, nadalje, može očekivati još kakav izlet izvan apelacija, razmišlja se o vrhunskom crnom pinotu, finom pjenušcu… Da, i: Tendiramo produžiti ciklus odležavanja s tri na četiri godine! Ukratko, kombinacijom znanja, vizija, ljubavi i strasti spram vina, od ovog vinara, vinara gospodina, koji je dio svoje izražene osobnosti unio i u svoja vina, u budućnosti (u skladu s njegovim osnovnim credom) možemo očekivati još iskrenija i još savršenija vina. Vina o kojima je danas uspješna priča započela možda baš prije dvadesetak godina, u jednoj od onih slikovitih gostionica oko Avignona, na južnim zaravnima doline rijeke Rhone.
