Obično vikendom, susjedi mlade stručnjakinje za marketing, Jadrane Ćurković, počinju komentirati što se to danas fino peče u njezinoj režiji – medenjaci, keksi ili zobeni kolačići koji mirišu sve do njihovih stanova i uvijek malo zagolicaju maštu. Oni mlađi brzo potraže Jadraninu stranicu na Facebooku – Najfiniji kolači – kako bi prije znatiželjnih strina, mama i baka riješili slatku zagonetku. Iako baš ne dijeli svoje najdraže recepte šakom i kapom, Jadrana će rado pomoći savjetom, a za one koji nemaju vremena ili dara, kolači prema narudžbi uvijek će spasiti stvar.
Moj idealni dan, koji ugrabim s vremena na vrijeme, počinje šalicom kave, slušanjem dobre radiostanice, miješanjem kolača i pečenjem. Još dok su topli, kolači najčešće prolaze stručni žiri koji čini samo jedan nepotkupljivi član, moj sin Josip, i ako se njemu svide, znam da sam na dobru putu. Samo nakon takva dana mogu mirno i zadovoljno zaspati, uz prvotno kratko prelistavanje svoje najdraže literature, potpisane kuharice slavnog Raymonda Blanca.
Jadrana kuha od malih nogu i redovito poziva prijatelje na svoje kulinarske eksperimente. Takve večere i pozitivni komentari koji su uslijedili nakon njih pokazali su da su ljudi željni dobre, zdrave i pomalo neobične hrane, što je pak potpuno u skladu s njezinim hobijem – putovanjem i pečenjem kolača.
Često putujem, što zbog posla, a što iz gušta, i s takvih putovanja nikada ne nosim cipele ili razne ukrasne predmete koji bi skupljali prašinu po policama. Moji su suveniri uglavnom jestivi i to u obliku začina, čokolade i marcipana koje ne mogu naći kod nas. Nema boljih od originalnih začina za danske medenjake koje pečem po izvornoj recepturi, a da ne govorim o začinu kardamonu ili tekućem smeđem sirupu dobivenou iz šećerne trske ili pak o marcipanu s limunom i bademima koji obožavam jer svaki, pa i najjednostavniji, kolač čini posebnim. Kolači napravljeni s tim namirnicama obično su, kako ih ja od milja zovem, bestseleri. Svi žele dokučiti te moje tajne formule u kojima su najveći aduti upravo vrhunske namirnice i mnogo eksperimentiranja.
Iako joj nije problem raditi sa svim namirnicama i želi izazove, Jadrana najviše voli raditi sa zobi, limunom i bademima. Trenutno su joj najdraži zobeni kolačići sa džemom od naranče za koje sama kupuje, prži i melje zob kako bi dobila različitu teksturu brašna, koje se onda miješa s ostalim sastojcima kako bi kolačić bio hrskav, a opet ne suh. Dečko Ivan često joj se pridruži u kulinarskim pustolovinama i još mu nije jasno zašto Jadrana ponekad namjerno pogriješi u recepturi koja je savršena.
Avantura je važna, nitko ne voli običnost, ponekad samo malo odstupanje od originalnog recepta kolač čini posebnim, kao što je slučaj s mojom pitom od jabuka u koju uvijek dodam malo marcipana. Ponekad su takva odstupanja katastrofa jer su neki recepti naprosto savršeni takvi kakvi jesu. Onaj koji je pronašao mjeru između znatiželje, avanture i tradicije može se smatrati virtuozom najfinijih kolača.
