Obiteljska tradicija
K: Obitelj Peršurić već stoljećima se bavi uzgojem loze i proizvodnjom vina. Tata je 1990. godine započeo proizvodnju pjenušca kao hobi. Sestra i ja tada smo imale 4 i 8 godina. U to vrijeme pokušao je dokazati da se od malvazije da napraviti pjenušac i u tome je bio pionir u Hrvatskoj. Tadašnje malvazije nisu mnogo obećavale jer su vina bila tupa i oksidirana. Prvih nekoliko berbi napunjeno je po svega petstotinjak boca. Do 2000. bili smo samo mali proizvođač jer je potražnja za pjenušcima u Hrvatskoj bila vrlo mala, pjenušac se pio samo na proslavama. Tek je razvojem eno-gastronomije krenula i ozbiljnija priča s pjenušcima, a bolji restorani uvrstili su ih na svoju vinsku kartu i počeli nuditi kao aperitiv.
Đ: Naši su došli u Peršuriće 1540, a u ovom prostoru gdje se sad nalazimo bila je prva kuća na kat, po kojoj su moji dobili naziv Hižići (od velika hiža). Kad su nam prvi pjenušci izašli na tržište (1000 do 2000 boca), shvatio sam da je moja plaća jednaka prodaji 12 boca pjenušca. Odlučio sam zaraditi nešto uz posao, budući da imam mladu obitelj, a želio sam i unaprijediti naše gospodarstvo. Kad smo uvidjeli potencijal malvazije (pokazala je neočekivano dobre rezultate iako u to vrijeme nismo imali ni hladnu fermentaciju), odlučili smo joj se posvetiti i ciljano je proizvoditi kao osnovno vino za pjenušac. Zaintrigiralo me da stvorimo nešto čega kod nas nema na tržištu, još i s prihvatljivim cijenama. Iako nisam ni računao da će to biti tako velik posao, niti da će se moje kćeri početi baviti njime!
Vinogradi i sortiment
Đ: Moj pokojni otac imao je tada 24 ha zemljišta, od čega je bilo svega nekoliko hektara vinograda. Malvazija je činila 70% uz nešto borgonje, hrvatice, terana i merlota.
K: U samu početku imali smo većinom svoje grožđe jer smo punili malu količinu. Otkupili smo samo nekoliko stotina kilograma chardonnaya i pinota crnog što nam je trebalo za kupažu. Kako je proizvodnja stagnirala nekoliko godina, imali smo dovoljno vlastitih nasada. Onda je krenula veća potrošnja pjenušca u Hrvatskoj, a kako treba neko vrijeme za vinograd, pripremu tla, do 2009. imali smo otkup grožđa od sumještana. Godine 2010. posadili smo svoje nasade i danas imamo više od 5,5 ha, što zadovoljava naše potrebe. Najviše imamo pinota crnog, jer je njega i najteže naći u Istri, a malvazije i chardonnaya imamo podjednako i te su nam tri sorte osnova najvećega dijela pjenušaca. Teran, borgonju i hrvaticu što nam treba za Noir i Rouge imamo u starim nasadima pokojnoga none.
Podrum, tehnologija, vina
Đ: Kad su moje cure počele raditi, uzeli smo kredite i nabavili opremu koja danas pripada u red najsuvremenije tehnološke opreme. I kapacitet nam ide u sam vrh (oko 40.000 boca godišnje). Uvijek na skladištu imamo minimalno dvije berbe, što znači 80.000 boca, odnosno 120.000–150.000 optimalne su količine na tržištu. Bez problema mogli bismo ići na više od 100.000 boca godišnje s obzirom na opremu.
A: Želimo što više u praksi primijeniti tehnologiju i znanost, obje volimo istraživanje, primjenu novih tehnologija. Čim se pojavi nešto novo na tržištu, želimo to što prije primjenjivati jer nam to oslobađa vrijeme za druge obaveze poput čišćenja, marketinga, prodaje, proizvodnje, punjenja. U svakom segmentu netko od nas uvijek je prisutan, što nam omogućuje da nemamo fiksno radno vrijeme i imamo slobodno vrijeme za edukaciju, upoznavanje proizvodnje u svijetu i Hrvatskoj, prezentaciju proizvoda... Nama je ova firma stil života, s njom se ujutro dižemo i navečer liježemo.
Specijalisti smo i to mislimo i ostati. Koristimo se metodom vrenja u boci. Imamo deset proizvoda na tržištu: Misal Blanc de blancs – pas dose, extra brut (chardonnay), Misal Prestige – extra brut (chardonnay s dodatkom malvazije i pinota crnog), Misal Blanc de noirs – brut (pinot crni proizveden po tehnologiji bijelog vina za što mnogi kažu da je poput šampanjca), Misal Millennium – brut (malvazija uz dodatak pinota crnog i chardonnaya; naš najpoznatiji pjenušac koji čini gotovo 50% ukupne proizvodnje), Misal Istra – brut (malvazija), Misal Noir – brut (borgonja obogaćena hrvaticom i teranom), Misal Rose – sec (pinot crni uz dodatak malvazije i chardonnaya), Misal Rouge – demi sec (teran i muškat ruža porečka uz dodatak malvazije) i Misal Milenij Exclusive – Vintage 2011 (malvazija uz dodatak pinota crnog i chardonnaya) te nove Misal Royal rosé brut (čisti pinot crni, suhi; dosad smo imali samo polusuhi) i Misal Amor (malvazija kombinirana s muškatom; poluslatki, bijeli, vrlo voćni, pravi ljetni pjenušac).
Nemamo u planu ništa od pjenušaca izbacivati ni mijenjati jer svaki od njih ima svoju publiku. Nositelji su naše osnovne proizvodnje Misal Millennium, Misal Rose i Misal Prestige, a osobito stranci imaju naviku piti pjenušce i traže autohtono. Druge proizvodimo u manjim serijama i ne radimo svake godine svih deset pjenušaca.
Filozofija
Đ: Želimo ostati obiteljska tvrtka. Želimo imati specifičan proizvod koji je ujedno dio svjetskog tržišta. Smatramo da nam je prednost što nismo u Champagni, pa možemo koristiti i druge sorte. One godine kad je bila tuča nudili su nam vino čak iz Makedonije, što bi nas jeftinije koštalo, ali smo (s)kupili koliko je bilo u našoj sredini i odlučili se za manju proizvodnju. Mislimo da od naše proizvodnje treba imati koristi uža zajednica (susjedi, prijatelji, asfaltiranje sela). Povećanje broja proizvođača pjenušca na našem tržištu dobra je stvar, jer ako smo mi jedina lasta, nikad nećemo napraviti proljeće.
Ljudi
Đ: Sve vode moje cure (proizvodnju i donošenje odluka) i ja sam presretan zbog toga. Treba hrabrije prepuštati mladima, a mi da im pomažemo što traže od nas i gunđamo sa strane (he he).
A: Tata (doktor znanosti), mama i mi, sestre, diplomirani smo inženjeri agronomije, a šogor je inženjer enologije. Nas četvero (osim mame) zaposleno je, uključujući i mog dečka koji je geodet, pa smo tako sve vinograde izmjerili (svi redovi moraju biti pravilni, svaka loza mora biti na jednakoj udaljenosti jer nam to omogućuje primjenu novih tehnologija u budućnosti).
Budućnost
Đ: Mi smo zapravo već danas po tehnološkim standardima na svjetskom tržištu (radimo i osnovu za daljinsku kontrolu podruma putem interneta i kamerama).
A: Za potencijalni kapacitet od 100.000 boca godišnje moramo naći tržište, zaposliti potrebno ljudstvo, ujediniti znanost (našu veliku ljubav) i tehnologiju. Nakon toga cilj je polako rasti. Već dvije godine imamo gotov projekt za novu šampanjeriju Peršurićev vrh, ni 2 km odavde, gdje planiramo posaditi nove nasade te onamo preseliti proizvodnju.
