Počeli smo putovanje u Rimu, koji nas nije zadivio hranom. Zaputili smo se u Dubrovnik i na preporuku stigli ovamo, u Azur. Hrana je bila spektakularna, atmosfera prekrasna, a usluga super. Pričali smo malo s vlasnikom i rekao sam mu da treba otvoriti restoran u Chicagu i New Yorku.
Napisao je to 4. srpnja ove godine par iz Minnesote na TripAdvisoru. Da mi je donedavno to netko rekao, odgovorio bih da tako nešto jednostavno nije moguće i da je sigurno došlo do zamjene imena gradova. Ali čini se da se gastronomska scena Dubrovnika ipak mijenja. Ili barem dio nje, Azur.
Na vrhu ulice Pobijana, kad krenete od dubrovačke katedrale uzbrdo, gotovo do južnih gradskih zidina, kod križanja s ulicom Ispod mira, smjestilo se novo gastronomsko odredište.
Azur su pokrenula dva brata svjetska putnika, Darko (35) i Vedran (32) Perojević, iz Dubrovnika.
Vedran: Jednu smo večer, uz bocu vina, odlučili otvoriti mediteranski restoran s tajlandskim twistom. Naše su namirnice mediteranske.
Darko: Ja sam bio za tajlandski, ali kad smo vidjeli da nam za to nedostaju namirnice i začini da bismo imali pravu autentičnu tajlandsku kuhinju, sjeli smo i smišljali što bismo dalje.
Lokal smo otvorili 24. travnja 2013. Radili smo do kraja listopada. Mene su od studenog do veljače zivkali na telefon, kad otvaramo. Dubrovniku je potreban kvalitetan restoran koji će biti otvoren cijele godine. Dugi niz godina radio sam u hotelijerstvu i ugostiteljstvu diljem svijeta (Amerika, Rusija). Brat je imao pet godina mediteranski restoran u Kini. Radio sam kao direktor hrane i pića u Hotelima Maestral više od sedam godina, no to me nije ispunjavalo. Preko zime sam išao pomagati bratu u Kinu. Žena mi je Indonežanka koja živi i radi u Hongkongu. Nas dvoje uvijek bismo jeli u tajlandskim i vijetnamskim restoranima. Završio sam poslijediplomski studij MBA na Ekonomskom fakultetu u Zagreb, pa kad mi je istekla petogodišnja obveza s Hotelima Maestral (jer su mi oni financirali MBA), nazvao sam brata i predložio mu da otvorimo tajlandski restoran u Dubrovniku.
Vedran: Došao sam i postavio kuhinju.
Darko: Sva su jela autorska, moga brata. U Dubrovniku su gosti prosječno dva dana. Da sam ja gost, htio bih kušati lokalnu hranu. Kako nismo htjeli izgubiti sve takve goste, tako smo došli na ovu ideju. Ideja je dobra i zaintrigirala je ljude. Ljudi su oduševljeni. Na terasi imamo 36 mjesta. Unutarnji prostor (još) nemamo. Sada smo uzeli u najam cijeli donji dio zgrade (oko 100 m2), koji je trebao biti gotov u veljači. Nadamo se da će do rujna radovi biti gotovi, pa ćemo raditi cijele godine. Krenuli smo s 28 m2, to je prije bio kafić. Gotovo je bilo nemoguće zadovoljiti minimalne tehničke uvjete za tu kvadraturu (dva WC-a, kuhinja, šank, skladište).
Što se tiče namirnica, primjerice, nemoguće je pronaći (i) svježi bosiljak, pa smo posadili svoj. U Slavoniji uzeli smo imanje od 3000 m2 gdje planiramo napraviti staklenike i zasaditi začinsko bilje. Planiramo raditi i kobasice da možemo ponuditi kao platu s našim domaćim proizvodima.
Sadašnji meni posve je drukčiji od onoga s kojim smo krenuli prošle godine. Morali smo ga prilagoditi veličini kuhinje i broju gostiju. Postali smo nevjerojatno popularni u roku nekoliko tjedana. Bitno nam je da svako jelo bude gotovo za deset minuta. Na samu početku radili smo malo kompliciranija jela. Problem nam je radila pećnica koja bi zagrijala, a smještena je ispod radnog pulta, pa ju je bilo nemoguće koristiti tijekom večeri. Mesa nemamo u ponudi, jer ne možemo naći dobar steak.
Vedran: Kad smo otvorili, odlučili smo da nećemo primati rezervacije, nego da može sjesti tko god dođe. No red je bio do katedrale, ljudi su se htjeli tući za stolove! Nije ti ni ugodno dok jedeš, a netko te požuruje. Tako smo se odlučili za rezervacije i kvalitetu. Otad sve funkcionira lijepo, puni smo.
Naša majka poznata je keramičarka u Hrvatskoj. Svi su u obitelji umjetnici. Tako i ja, kad radim jelo, želim da ono bude ukusno, da lijepo izgleda i da bude moj osobni izražaj. Npr. crni curry običan je curry obojen sipinim crnilom. To sam izmislio za našu sabljarku na crnom curryju.
Darko zaključuje njihovu jednostavnu zajedničku filozofiju: Nudimo jela za poštenu cijenu koja bismo i mi voljeli kušati u nekom restoranu. Treba li više?