Planinareći prije nekoliko godina od Lovrana na Vojak, najviši vrh Učke, prijatelji su mi kao jednu od zanimljivosti najavljivali ukletu kuću. I uistinu, kad smo stigli ponad Lovranske Drage, kroz krošnje se naziralo napušteno zdanje za koje je vezano mnoštvo neobičnih priča. Tako je, početkom prošloga stoljeća, prvi vlasnik zapalio objekt kako bi se navodno domogao novca od osiguranja, a jedan mađarski bračni par baš je ovdje stradao od groma. Kuća je i lokacijom izdvojena od ostatka sela. To moćno i pomalo sablasno zdanje smješteno je na rubu grebena i tako izloženo vjetrovima Učke da sam se nemalo iznenadila kada sam, poslije nekog vremena, čula da je preuređeno u hotel i restoran. Ovaj put više zaineresirana gastronomskom ponudom Zdravka Tomašića, ponovno sam krenula u pohod...
Zeleno-plavi svijet
Uspinjući se zavojitom cestom kroz šumarke ukusnih maruna, na ulazu u slikovitu Lovransku Dragu, osam kilometara udaljenu od Lovrana, smjestio se istoimeni hotel. Kod većine je posjetilaca ljubav na prvi pogled zajamčena jer spoj morskog i planinskog svijeta teško da ikoga može ostaviti ravnodušnim.
Poštujući povijest i ljepotu prirode te izvornu građevinu, koja će ubrzo proslaviti stoti rođendan, vlasnici Drage di Lovrana, Sanja i Christian Nikolac, prije dvije godine potpuno su rekonstruirali hotel. Početkom 20. stoljeća to je mjesto ugošćavalo mondene pripadnike tadašnje K.u.K. monarhije, koji su svakodnevno dolazili iz obližnjih opatijskih i lovranskih vila. Među njima bio je i austrougarski car Franjo Josip. No, nakon velikoga požara 1923. za nesretni su hotel vezane samo zloslutne priče mještana. To nije obeshrabrilo današnje vlasnike, ali su za svaki slučaj izgradili veliki gromobran!
Vanjskim izgledom građevina je preslika prošlih vremena, dok unutrašnjost danas odiše modernom otmjenošću koju su putujući po svijetu osmislili Sanja i Christian.
Intima i luksuz
Hotel raspolaže četirima dvokrevetnim sobama nazvanim po pogledu s njihovih prozora Medveja, Oraj, Draga i Učka, a u potkrovlju se na približno stotinu četvornih metara proteže luksuzno uređen apartman s kaminom, saunom i jaccuzijem za dvoje. U prizemlju se donedavno nalazila taverna, koja će uskoro biti prenamijenjena u dnevni boravak za goste s ponudom otmjenih pića i cigara, a u tijeku je i osmišljavanje vinskoga podruma.
Gosti hotela uglavnom su individualci, gastroturisti, ljudi koji vole putovati i uživati u finom iću i piću. Na prvi pogled otegotna okolnost udaljenosti lokacije ujedno je dobar filtar za one koji dolaze ciljano da bi se prepustili višestrukim užicima - ponajprije gurmanskim. Stoga je logičan odabir šefa kuhinje bio Zdravko Tomšić, kojeg nazivaju jednim od rijetkih perfekcionista hrvatske gastroscene. Sjetite se samo kastavskoga restorana Kukuriku, gdje je izgradio kultni status. Ponuda restorana Draga di Lovrana zasniva se na degustacijskim sljedovima šefa kuhinje uz opciju izbora klasičnih jela iz standardnoga menija, za manje pustolovno raspoložene goste. Sljedovi se osmišljavaju u ritmu godišnjih doba, trenutno su to buče i grahorice, a vlastite ribarske brodice osiguravaju svježi i raznoliki morski ulov. Nit vodilja pri kreiranju jela dobar je i prepoznatljiv okus, gdje je svaka namirnica maksimalno istaknuta, a opet u cjelini djeluju harmonično, misli Tomšić naglašavajući: Ne volim jela zaokruženih okusa, koja mogu biti dobra, ali ne znamo što jedemo. Uz sljedove se preporučuju uglavnom hrvatska vina po godištima, iako vinska karta nudi i dobar svjetski izbor. U restoranu, koji može primiti pedesetak gostiju i isto toliko na terasi, sve je podređeno ugodnom i intimnom ugođaju, sofisticirani detalji i svijetli tonovi prevladavaju u interijeru, ostakljenu i jednostavno uređenu da bi pozornost bila usmjerena na jelo i ljepotu prirodnog okoliša. Razmišlja se i o novom konceptu primanja narudžbi – tako da kuhar odlazi u salu i neposredno s gostom dogovara jelo. Kuhar najbolje zna čime raspolaže u kuhinji i može dati pouzdanu informaciju, smatra Sanja Nikolac i zaključuje: Bit je u stvaranju posebnog odnosa povjerenja s gostom.
