Franco Cattunar

Obiteljska tradicija

Profesionalno sam se počeo baviti vinom oko 1985, iako sam i prije sudjelovao u proizvodnji vina i poljoprivredi. Bio sam među pionirima, jer, ako se sjećate, malvazija je došla u modu punih deset godina poslije. Mi smo od 1985. svake godine sadili po 2 ha, tako da smo imali čitavu novu ponudu u vinogradu. Prije svih trendova sami smo shvatili da je malvazija budućnost s obzirom da smo znali njezinu povijest. Stari su većinom živjeli od malvazije i terana, to su bili najprodavaniji proizvodi od doba Austrije i Italije. Prije 4–5 godina, ovdje u Brtonigli, počeli smo projekt istraživanja četiri tipa zemlje (siva, crvena, bijela i crna). Uostalom, znak Brtonigle podijeljen je na četiri dijela zemlje. Mislim da je to jako zanimljivo i bitno. Naš podrum nudi četiri malvazije sa četiri vrste zemlje.

Vinogradi i sortiment

Imamo oko 50 ha vinograda od čega je 55% malvazija, 20% teran, muškat ruže i muškat momjanski te još 20% caberneta, chardonnaya i merlota. Ukupno sedam sorata. Imamo 15–17 etiketa. Imamo i pjenušac od malvazije i chardonnaya. Polako se prilagođavamo i svjetskim trendovima.
Koristimo samo naše grožđe jer smatram da kvaliteta vina počinje u vinogradu. Ako nam se potrebe promijene, posadimo što nam treba. Znam točno područja na kojima proizvodim, koju ću sortu gdje posaditi, koji cjepovi su dobri za određeno područje… To je prirodna selekcija na temelju iskustva i, po meni, put koji treba izabrati.

Podrum, tehnologija, vina

Danas je nemoguće proizvoditi vina bez moderne tehnologije, pa su naša postrojenja po najnovijoj tehnologiji. Upravo dolazi cijela linija za pjenušac sa svim pripadnim strojevima pa i novom izobaričnom punilicom. Malvaziju radimo u zatvorenom sustavu bez pretakanja, bez zraka. To nam omogućava vrlo malo korištenje bisulfita. Ušli smo u sustav ekoproizvodnje prije gotovo tri godine, uskoro ćemo dobiti i ekooznaku. To je po meni bitno za ovaj teritorij.
Crna vina većinom odležavaju u drvenim bačvama, osobito teran. Bijela samo manjim dijelom odležavaju, i to u velikim drvenim bačvama. Malvazija iz 2011. dobila je nagradu na Vinistri za najbolju zrelu malvaziju u Istri. Linija koju ću usavršavati linija je malvazija koje su odležale u drvu, osobito hrastu.
Moja proizvodnja je oko 500.000 boca, ovisno o godini. No treba ih i prodati toliko! Ne ide cijela količina u boce, već samo ona za koju smatram da je dovoljno kvalitetna.

Filozofija

Sve se temelji na obiteljskom nasljeđu i poznavanju mikrolokacije. Na staro obiteljsko iskustvo nastavljamo vlastito. Uvijek ima nešto novo, a najbolji je primjer ova godina, koja je meteorološki najgora od pamtivijeka!
Borimo se na sve strane. Izvozimo u Kanadu, Kinu, Englesku, Belgiju, Italiju, Sloveniju, Ameriku. To iziskuje vremena jer hrvatska proizvodnja nije poznata u svijetu niti smo tako važni i to je po meni najveći problem. No smatram da ćemo uspjeti!

Ljudi

Obiteljsko smo gospodarstvo: supruga Vesna, kći Nicol i sin Edi. Kći mi je završila ugostiteljsko-turistički smjer jer se i time ovdje namjeravamo baviti, a sin poljoprivrednu školu i namjera mu je nastaviti dalje sa školovanjem. Imamo i masline, uglavnom za vlastite potrebe. Da biste bili u nečemu odlični, trebate se posvetiti samo tomu, zato su masline usputna priča.

Budućnost

Ostat ćemo vjerni sebi i dosadašnjem načinu rada. Tek neke dopune, kao što upravo slažem kupažu od terana, merlota i caberneta. Imamo tu mogućnost jer je teran sorta koja se može prilagoditi svemu. Na tome treba raditi. Idemo korak po korak jer ćemo imati dvadeset etiketa, što nije malo i treba to dobro pratiti. Treba raditi polako i razumjeti te stalno provjeravati da li si na dobru putu.
Namjeravamo proširiti djelatnost i na gornjem dijelu iznad podruma napraviti agroturizam s maksimalno deset soba. Smatram da je dobro zaokružiti ponudu, jer naši su gosti zainteresirani i za jelo i odmor, pa je to šteta ne iskoristiti s obzirom na poziciju i prekrasan pogled prema moru, a u daljini se za vedra vremena, kao sad, vidi i turističko mjesto Grado na talijanskoj obali.

Autor: Albert Donsky
Fotografije: Damir Fabijanić