Te davne 1864. Zagreb je bio gradić s otprilike 16 tisuća stanovnika, danas bismo rekli selendra na rubu Habsburškog Carstva. No istovremeno bilo je to vrijeme velikoga gospodarskog i društvenog procvata. Četiri godine prije tog sajma Zagreb je napokon povezan željezničkim prometom (pruga Zidani most–Zagreb) što je nedvojbeno učvrstilo njegovu ulogu prometnog i trgovačkog čvorišta. Pa kada je iste godine, 1860, osnovano Obrtničko, a potom i Gospodarsko društvo, obrisi organiziranja velesajamskih priredbi počeli su se nazirati. Taj oblik izložbenih i prodajnih priredbi seže do kraja 18. stoljeća, kada veći europski gradovi tako potiču gospodarsku razmjenu izvan lokalnih okvira. Prva velika međunarodna izložba na kojoj su sudjelovali hrvatski obrtnici organizirana je u Londonu 1851, gdje kao i na pariškoj 1855. i kasnijoj londonskoj 1862. hrvatski proizvodi skupljaju nemalen broj priznanja. Na londonskoj izložbi 1851. od 34 hrvatska izlagača njih je čak jedanaest dobilo kolajne, a deset pohvale. U 19. stoljeću, očigledno, nismo kaskali za svijetom.
Prva velika obrtnička priredba na ovim prostorima održana je u Ljubljani 1844. Obrtna rasztava bila je mjesto umrežavanja i razmjene iskustava i ideja gospodarstva koja je nezaustavljivo raslo.

Naš prvi velesajam

Dvadeset godina poslije, nastojanjem Gospodarske komore, a ponajprije tajnika Josipa Ferde Devidéa, Zagreb je dobio svoju najveću velesajamsku priredbu. Kako čitamo u katalogu izložbe iz 1864, bio je poveći pokus kojemu je glavni odbor namienio ponajprije ovaj cilj, da se ukaže svietu što je moguće točnije sliku domovine naše… i da su njoj stanovnici narod koji, premda bijaše više stoljećah živi bedem zapadne Evrope… kao što hrabro maše sabljom i kopljem isto tako vješto umie voditi iglu i ralo.

Doista, katalog objavljen prilikom izložbe na hrvatskom, njemačkom i talijanskom jeziku pokazuje presjek cjelokupne ekonomske, a time i društvene slike tadašnje Hrvatske. U prostoru današnjeg Rektorata Pravnog fakulteta, zgradi izgrađenoj s namjerom da bude bolnica, ali je umjesto toga ubrzo postala tvornica duhana, od kolovoza do listopada 1864. održavala se Prva zemaljska gospodarsko-obrtna izložba. Na njoj je, kako doznajemo iz iscrpnoga kataloga, sudjelovalo čak 3.386 izlagača s hrvatskih prostora. U čak 32 podrazreda izlagani su proizvodi svih grana, od stoke, preko rudarskih i lončarsko-keramičarskih proizvoda, do umjetničkih djela i starina. Na sajmu je sudjelovalo sedamstotinjak vinara, a među njima čak četiri proizvođača šampanjca, među njima najistaknutiji bio je znameniti proizvođač likera Pokorny. U ono doba svako vino proizvedeno šampanjskom metodom smjelo se nazivati šampanjcem. Iako je prehrambenih proizvoda, barem onih industrijski proizvedenih, relativno malo, nije nezanimljivo za našu priču prelistati katalog i vidjeti što se nudilo od hrane i pića.

Kurioziteti sajma

Ako izuzmemo stoku i perad, uz odjeljak posvećen vinarima i žestokim alkoholnim pićima (i njima pridruženim proizvodima poput octa i piva), hrana se nudila u podrazredima poljskih i povrtnih proizvoda, ulja, voska, masti, šećera, sira, jaja i sapuna. Među proizvodima, očekivano, nalaze se uglavnom žitarice, povrće, sir i ostali proizvodi sela. Tako čitamo da je Čoporda Samojlo iz pukovnije ogulinske na sajmu izložio krušakah i to: krvavke, carevke rane, ozimače i batvače, jabukah i to srčike, kožaljke i mandafije te breskve odoranke. Giordan, Ivan iz tvornice u Rijeci donio je izbor različitih tjestenina, Fabiančić Mirko iz Kalinovca donio je buću što znade narasti do 100 funti težine. Grof Oskar Keglević iz Pregrade na sajmu je imao kuruze i šećera sierka, dok je Klempaj Adela iz zagrebačkog Vrhovca imala štand s više vrsti jušnih i inih za svako gospodarstvo koristnih i izdašnih testeninah, pravljenih prostom rukom; daju se duže vremena izdržavati a k tomu prikladne za razašiljanje. Bilo je tu i sušena voća i povrća, različitih grahorica i ostalog povrća, kao i mnogo vrsti brašna što su ih izlagale pojedine tvornice i mlinovi. U XI. podrazredu, nakon X. posvećenog vinu, nalaze se Vodke, žestoka pitja, kvasine, pivo itd. u kojem velika većina izlagača predstavlja različite vrste šljivovica i komovica, dok su ostale vrste rakija i likera predstavljene s tek ponekim izlagačem, poput Nikole Luxarda, tadašnjega vlasnika tvornice što je u Zadru proizvodila znameniti maraschino.

Strossmayerove rakije i sir

Među njima je bio i Josip Juraj Strossmayer, đakovački biskup s ponudom rakija od tropa i šljiva, a poslije njegovo ime pronalazimo i u ponudi švicarskog sira. Idući XII. razred bio je rezerviran za ulja, masti, vosak i med, slastice, sir, jaja, sapune i mirisavke odnosno pomade. Izlagalo se tu i makarsko maslinovo ulja, šoltanski med, sapun od maslinove murge, tvorničke muštarde, splitsko eterično ulja ružmarina, a među najzanimljivijim izlagačima bio je i Vilko Švelec iz Martinske Vesi u zagrebačkoj županiji s gusjim jajetom teškim 17 lota (oko 297 g) i opsega 21,5 cm. Među sušeninama i kožama pronalazimo i tvornicu Panis sa Sušaka, koja je imala pripremljene ribe i zelenine za pričuvanje. Uz nju stoji i laskav podatak da tvornica svake godine izvozi između 40 i 50 tisuća kutija robe u Englesku.

Pouke za budućnost?

Nabrajanje svih proizvoda i davno ugaslih pogona prehrambene industrije (tada još u povojima) bio bi ovdje besmislen, ali sustavna analiza kataloga Prve zemaljske izložbe pokazala bi ekonomski procvat, ali i tadašnje proizvodne, a time i potrošačke trendove i mode. Potrajavši čak dva mjeseca, izložba je polučila nevjerojatan uspjeh, a onodobni mediji govore o čak tisuću posjetitelja dnevno. U današnjim je razmjerima teško procijeniti koliko je neposredno bilo koristi za tadašnje zagrebačke ugostitelje, ali svakako je moralo biti izazovno smjestiti tolike goste u tako malenu gradu. Stogodišnjica manifestacije, koja će nastavak dobiti tek dvadesetak godina poslije, točnije 1891, obilježen je prigodnom izložbom u Muzeju grada Zagreba. Bilo je tada očito više sluha za društvenu i ekonomsku povijest grada Zagreba, a moguće je da je to i tada bila zasluga pojedinaca, poput Miroslave Despot, koja je svoj profesionalni život posvetila ekonomskoj povijesti Hrvatske i koja je i postavila tadašnju obljetničku izložbu. I sada, na kraju malog odavanja počasti važnoj obljetnici, trebalo bi nazdraviti šampanjcem od hrvatskoga vina i zahvaliti onima koji skupljaju komadiće povijesti i još o njima razmišljaju.