Opuštena atmosfera malog obiteljskog hotela Villa Magdalena, iz kojega puca pogled na zagorske brežuljke, doslovno mami da se, barem na trenutak, stiša mobitel i dobro protegne. Čovjek se odmah razgali na zelenilo i cvrkut ptičica na svježem zraku. Zadovoljni smiješak voditelja i vlasnika hotela, Ivana Petrovića, govori da se ovdje kriju još neka iznenađenja. Svi apartmani opremljeni su kadama s jacuzzijem u kojima struji ljekovita termalna voda, a ako se nakon kupanja ogladni, za raznolik i maštovit meni pobrinuo se šef kuhinje Mislav Božić, kuhar i svjetski putnik koji je u svojoj fusion varijanti spojio japansku, hrvatsku, francusku i talijansku kuhinju.
Hrvatska kuhinja na japanski način
Ljudima se sviđa spoj svih tih kuhinja jer vole osjetiti okus naših sezonskih namirnica koje su na maštovit način servirane u egzotičnim varijantama. Kuhanje je putovanje na kojem vas, bez obzira kako dobru mapu imali, uvijek nešto iznenadi. To vrijedi i kod konzumiranja hrane. Da toga nema, svi bismo umrli od dosade – priča kroz smijeh kuhar Mislav, koji je nakon naukovanja u nekadašnjem zagrebačkom hotelu Intercontinental (danas Westin) pod budnom kuhačom Stanka Hercega, nastavio karijerni put u hotelima Sheraton i Plaza, da bi jedan dan, doslovno preko noći, dogovorio posao, ni manje ni više nego u – Japanu.
Prijatelj mi je rekao da ima nešto jako zgodno za mene, posao u Japanu, u tokijskoj četvrti Kyobashi, u hrvatskom restoranu imena Dobro. Iako sam načuo nešto o tome, znao sam samo da je restoran u vlasništvu gospodina Satsukija Kawasakija koji voli našu kuhinju. Moram priznati, bila je to neobična ponuda, ali mi se svidjela. Dobio sam rok od 24 sata da se odlučim. Istu sam noć nazvao i rekao da prihvaćam ponudu. Čovjek je samo rekao dobro. Drugi dan kupio sam avionsku kartu i laptop na koji sam spremio sve svoje recepte. Tjedan poslije otišao sam, nakratko, u Japan. Odužilo se na pet godina i ispalo je bolje nego što sam ikada očekivao. Osim što sam stekao jedinstveno iskustvo, tamo sam upoznao i svoju suprugu, Miyuki Saito, koja je prošle godine odlučila poći sa mnom u Hrvatsku, baš uoči otvaranja hotela Villa Magdalena – priča Božić, koji se vratio u rodne Krapinske Toplice s mnoštvom ideja i znanja, ali i sviješću da bez naporna rada, ljubavi prema tome što radite i predanosti nema rezultata.
Dobar kuhar (za)uvijek uči
Kako kaže, u Japanu je skinuo mentalni obrazac japanskog kuhara, razmišljanje i način na koji radi. Za razliku od naših, japanski kuhari dugo i predano šegrtuju glavnim kuharima, i do deset godina, sve dok ne steknu dovoljno iskustva da prihvate neke druge izazove i odu. Nema dobra kuhara koji to nije odradio. Svi znaju da je najteže proći taj prag. Nakon njega stiže naplata truda i zalaganja. Otvara se more u kojem se plovi i neprekidno dalje uči. Pravi kuhari svagdje su zvijezde i ono što je najvažnije, sve više im se vjeruje i pušta na volju, a to znači – kreativnost i sloboda. I opet predani rad.
Kuhinja u hotelu Villa Magdalena namjerno je podijeljena na tradicionalnu, koja uključuje tipična zagorska jela poput štrudle ili purice s mlincima te na kreativnu kuhinju u kojoj se kuhar može zaigrati. Specijaliteti poput paštete od jelena, junećeg bifteka u umaku od vina i šumskog voća ili rižoto od kestena i slanine pravi su izazov i osvajaju sve više zaljubljenika. Objed se obično servira u pet sljedova, što ga čini opuštenim i drukčijim. Ponekad se može servirati tradicionalno jelo, recimo štrukli, na kreativan način, u umaku od crvene paprike. Može se servirati i juha od cikle sa, recimo, čipsom od muškatne buče. Niste to nikada kušali? Što ne kažete? Nikad nije kasno za prvi put – govori Mislav i nestaje u kuhinji. Napokon i nas čeka gurmansko iznenađenje koje će, znamo, biti sve, samo ne dosadno.
