Iće i piće

Broj 18, Travanj 2010

volim kuhati… ivona peček hemwati

Kuhanje za tijelo, um i dušu

sanja krmpotić

Fotografije: Damir Fabijanić

S pravilnom prehranom nema potrebe za lijekovima, a s nepravilnom lijekovi ne djeluju. (ajurvedska izreka)

Još kao trogodišnja djevojčica Ivona Peček Hemwati pričala je u vrtiću o svojim putovanjima u Indiju, zemlju za koju je negdje načula, dovoljno da zagolica djetetovu maštu i probudi intuiciju za budući životni put.

Ivona je danas diplomirana ajurvedska savjetnica i prenosi svoje stvarne doživljaje iz Indije, u kojoj se trenutno nalazi na najvećem duhovnom skupu – Kumbha Meli, kamo dolaze poklonici iz cijeloga svijeta, sveci i prosvijetljeni učitelji, na ritual kupanja u svetoj rijeci Gangi, koja prema vjerovanju jogija daruje duhovnu čistoću i obilje, a odnosi grijehe.

U Indiji se zadržao čvrst odnos čovjeka i prirode, a religija odnosno vjerovanje dio je svakodnevnoga života, nešto osobno i nije razlog za nedruženje, kaže Ivona, čije duhovno ime Hemwati znači žena koja ima zlato i simbolizira svrhu njezina života, a to je ostvarivanje najvećih osobnih vrlina i samospoznaja.
Prije trinaest godina počela je prakticirati jogu i tada nije ni slutila da će njezin hobi prerasti u životno zvanje. Uskoro je postala volonterska učiteljica joge, a nakon dvogodišnjega školovanja na Ayurveda Academy of Yoga in Daily Life (Ajurvedska akademija joge u svakodnevnom životu) u Beču pod pokroviteljstvom Tilak Maharashtra University i Ayurved College Vishwashantidham iz Indije počela se baviti ajurvedskim savjetovanjima i tretmanima, radionicama ajurvede i vegetarijanskog kuhanja te stručnim edukacijama masera i fizioterapeuta.

Probavna vatra

Ajurveda je drevna indijska nauka o životu (ajur znači život, a veda je nauka ili znanje) i mnogi znanstvenici vjeruju da je nastarija medicinska znanost na svijetu. Sastavni je dio Veda, najstarijih poznatih zapisa ljudske civilizacije, u Indiji se primjenjuje već pet tisuća godina, a Svjetska zdravstvena organizacija priznala ju je 1977. godine. Posebnost je ajurvede u njezinu holističkom odnosno cjelovitom pristupu i pridavanju jednake važnosti tjelesnom, duševnom i duhovnom zdravlju. Ona daje upute o umijeću kvalitetnog življenja u dnevnom ritmu i izmjeni godišnjih doba, radi postizanja ravnoteže tijela, osjetila, uma i duše te sklada s društvenom okolinom, prirodom i samim sobom.

Zbog ubrzana ritma života odmaknuli smo se od svoje prave prirode, kojoj nas ajurveda želi vratiti s pomoću jednostavnih tehnika, napominje Ivona. Bez obzira na ovo doba zagađenja, ratova, neimaštine i slabljenja vrlina, uvijek postoji način da budemo zdravi i uravnoteženi!
Iako ajurvedska znanost nudi opsežno znanje o životu općenito, poseban naglasak stavlja na prehranu. Uživanje u hrani, dobar tek i probava temelji su ajurvedske kuhinje. Pritom je primaran probavni sustav, koji smatra drugim mozgom zaduženim za reguliranje zdravlja organizma. Ukoliko tzv. probavna vatra – agni, ne djeluje pravilno, hrana bez obzira na svoje kvalitete ostaje neprobavljena, a hranjiva vrijednost neiskorištena. Agni u tijelu održava tjelesnu temperaturu, razvoj i snagu, a sjedište joj je u duodenumu, početnom dijelu tankoga crijeva.

Za razliku od zapadne znanosti o prehrani, ajurveda ne analizira hranu po sadržaju kao što su masti, ugljikohidrati, proteini, vitamini i minerali. Ona se bavi ravnotežom šest okusa u hrani – slatko, kiselo, slano, gorko, ljuto i trpko, koji moraju biti zastupljeni u svakom obroku. Te okuse tvori pet elemenata: zemlja, voda, zrak, vatra i prostor, koji grade vaše tijelo i sve što vas okružuje, pa tako i hranu. Kada na okusne pupoljke dođe zalogaj hrane, tijelo reagira na te razlike i dolazi do niza lančanih procesa od usta do konačnog cilja hrane – stanica organizma. Samo na temelju tih informacija jezika, i bez znanja o omjerima hranjivih sastojaka u namirnicama možete jesti uravnoteženo, vođeni vlastitim instinktima, ne pretvarajući prehranu u intelektualnu glavobolju.

Blagodati začina
Posebnost je ajurvede u njezinu individualnom pristupu prema kojem nema apsolutno dobre ni loše hrane, nego samo hrana koja je dobra ili loša za pojedinca, ovisno o njegovoj tjelesnoj konstituciji, odnosno prirodnoj građi. Iako ajurvedski tekstovi navode duge popise namirnica s primjerenim okusima, to je znanje već ugrađeno u vaše tijelo. To znači živjeti u skladu s prirodom – ono što volite jesti potrebno je tijelu za ravnotežu. Pod tim se ne podrazumijeva žudnja za sladoledom, čipsom ili sl., što je pokazatelj neravnoteže. U tom slučaju dovoljno je ponovno početi jesti hranu sa svih šest okusa i time vratiti izgubljene instinkte. Nećete se odreći sladoleda i čipsa, ali zelena salata će vas isto tako zadovoljiti.

Osim onoga što jedete, jednako je važno i kako jedete. Uz dobar okus, i druga osjetila – vid, sluh, opip i miris – također trebaju slati signale koji tijelo čine sretnim, uspostavljajući time vezu duha i tijela. Privlačan tanjur jela servirana izravno iz kuhinje budi pozitivne signale, dok hrana s istog tanjura nekoliko sati poslije neće biti pogodna za jelo, unatoč činjenici da se hranjivi sastojci nisu znatno promijenili.

Posebno mjesto u ajurvedskoj kuhinji imaju začini. Osim što obogaćuju okus, njihovom pravilnom uporabom moguće je uravnotežiti organizam, potaknuti probavu i izliječiti neke bolesti. Kada ljudi počnu rabiti začine u prehrani, najčešće osjete dvije stvari: da im je potrebno znatno manje hrane i da su dulje siti, kaže Ivona i izdvaja desetak najvažnijih začina: kurkumu, gorušicu, kumin, korijander, klinčić, đumbir, češnjak, methi – piskavicu, crni papar i kardamon.
Iako potječe iz Indije, ajurveda nije samo egzotični indijski način kuhanja. Za svako jelo koje potiče ugodu, zdravlje i svijest onoga koji jede može se reći da počiva na ajurvedskim načelima. Stoga kuhajte s ljubavlju, jedite što vam godi, nagradite osjetila raznolikošću mirisa, boja i okusa hrane, i kad god možete taj užitak podijelite, odnosno povećajte s dragim ljudima.

Palak panir

špinat ili blitva 1 kg
kurkuma ½ žličice
kumin u prahu 1 žličica
češnjak 4 režnja
ghee (pročišćeni maslac) ili ulje
sol
panir
domaće mlijeko 2 l
jogurt ½ l

Panir je vrsta sira koju možete sami napraviti. Prema učenjima ajurvede, sve fermentirane namirnice teško su probavljive, a jedna od njih je sir, osobito onaj u koji je dodana sol, odnosno kemijski sastojci u industrijskim sirevima. Kako su u zapadnjačkoj prehrani sirevi dosta zastupljeni, to je način pribavljanja zdravije namirnice. Palak je špinat, odnosno povrće koje u proljeće mlado i svježe dolazi na tržnice. Jača i pročišćava organizam.

  1. Za pripremu panira: Zakuhajte mlijeko, ugasite vatru i brzo ulijte jogurt te dobro promiješajte. Kada se mlijeko usiri, procijedite ga kroz gazu da zadržite komadiće sira. Zavežite gazu i na nju stavite neki teži teret (npr. paketić brašna ili šećera), da se sir dobro učvrsti. Nakon sat vremena dobit ćete grudicu sira.
  2. Panir narežite na kockice i popržite na masnoći te potopite u hladnu vodu da se oslobodi viška masnoće.
  3. Na malo masnoće popržite nasjeckani češnjak i začine te kratko promiješajte.
  4. Dodajte špinat i sol, promiješajte i kuhajte na laganoj vatri.
  5. Na kraju dodajte panir.

Upma sa šparogama

šparoge 1 vezica
griz 1 šalica
ghee ili ulje 1 žlica
mljeveni đumbir ¼ žličice
gorušica u zrnu ½ žličice
indijski kumin (jeera) ½ žličice
voda 2 šalice
indijski oraščić 6–8
sok od limuna ½
peršin
sol

Iznimno zdravo i jednostavno jelo, pogodno za lagani doručak.

  1. Pržite griz na suhoj tavi 5 minuta, dok ne posmeđi i ne dobije ugodan miris. Maknite s vatre.
  2. Na masnoći popržite začine u zrnu (gorušica, indijski kumin), dodajte indijske oraščiće i griz te pržite nekoliko minuta.
  3. Zagrijte vodu i dodajte smjesi te miješajte dok se ne zgusne. U tijeku kuhanja začinite đumbirom.
  4. Na kraju dodajte limunov sok i peršin te kratko blanširane šparoge.

Pročitaj ostale članke iz broja 18, Travanj 2010

Ostala izdanja