Veliki je splitski pisac i novinar Miljenko Smoje često naglašavao kako je slatko za dicu i k..... (djelatnice najstarijeg zanata). Unatoč tome što u Dalmaciji postoji nemalen broj poklonika te teorije, malo će tko ostati ravnodušan prema nekim tradicionalnim slatkim guštima, u koje zasigurno pripadaju rafioli.
Mogli bismo kazati kako u dobru dijelu naše najstarije pokrajine rafiol predstavlja neku vrstu ritualnog objekta poput hostije – on je na stolu uz krštenja, pričesti, krizme, vjenčanja i karmine.
Kao i kod ostalih dalmatinskih specijaliteta svaka obitelj ima svoju ricetu koja se prenosi s koljena na koljeno i ljubomorno čuva. Moja znanica posjeduje zbirku recepata svoje pokojne pratete u kojoj ispod svakog recepta piše velikim slovima samo ovako i nikako drukčije!
Pa unatoč tome što postoje tisuće inačica rafiola, obično se govori o trogirskim, imotskim, makarskim, sinjskim...
O nastanku trogirskog rafiola postoji legenda, doduše, kako je to često u nas, bez ikakvih povijesnih argumenata. U znamenitoj trogirskoj kuli Kamerlengo bijaše zatočena djevojka prezimena Rafioli koja je, čekajući da je dragi oslobodi, pekla slasne kolače. Trogirski je plemić oslobodio djevojku pa je odveo u svoje dvore, gdje mu je do kraja života pekla rafiole.
U Trogiru sam jednom do kasno u noć, za vrijeme fešte Bakova (vinarske manifestacije koja vuče korijene od antike) o rafiolima raspravljao s prof. Duškom Geićem – dobrim duhom Trogira, vinarom, pjesnikom, lingvistom etimologom i prije svega vrsnim poznavateljem trogirske povijesti i tradicije. On tvrdi kako je ispravan naziv rafiola, a ne rafiol! Pod teškim bremenom patrijahalnoga nasljeđa rafiol je od ženske postao muško. Ništa čudno za Dalmaciju, u kojoj se kaže da je ulje maslinovo, a ne maslinino, kao da je maslina muškog roda, a ne ženskog.
Prof. Geić dalje navodi kako je naziv vjerojatno izveden iz riječi il fiore (cvijet), jer ako spojimo dva rafiola, dobijemo stilizirani cvijet. Pa je tako il fiore postao la fiora, koja je premetanjem konačno postala rafiola. Ostaje nejasno kako je il fiore postao la fiora? Možda je u dugoj povijesti nazočnosti i erozije venecijanskoga dijalekta u govoru dalmatinskih gradova došlo do te promjene, a nije isključeno ni da je naziv potekao od kakve Flore, odnosno Fiore, kako su u starom Trogiru zvali žene hrvatskog imena Cvita.
Spajanjem dvaju rafiola, osim cvijeta, one s lascivnijom maštom moglo je asocirati na štošta, pa možda i u tome leži etimologija naziva. Ne treba sumnjati da se u renesansi dekameronski duh brzo proširio i na ovu obalu Jadrana.
Imotski rafioli, ne manje slavni od trogirskih, preostali su svjedoci visoke razine negdašnjeg urbanog života i gastronomske kulture u tom gradu.
Godine 1879. car Franjo Josip i carica Sisi posjećuju Imotski te odsjedaju u kući obitelji Mazzi. Kao što i priliči, tom prigodom servirane su im mnoge autohtone delicije, pa i rafioli. Stjecajem okolnosti, jedna će djevojka koja je tada služila i učila kod Mazzijevih prenijeti umijeće izrade rafiola u obitelj u koju će se udati.
Nekadašnji bosanskohercegovački funkcioner Branko Mikulić često je navraćao u Imotski kod obitelji Nikolić, u kojoj su domaćice izrađivale rafiole upravo po receptu koji im je prenijela prababa iz kuće Mazzi. Jednom je zgodom paket od pedesetak komada odnio Mikulić Titu u Bugojno. Navodno je Tito bio oduševljen rafiolima pripremljenim po receptu po kojemu su rađeni za jednog drugog Josipa davno prije njega.
Prof. Gordana Radić, spisateljica i publicistkinja iz stare i ugledne imotske obitelji Rako, u popratnom tekstu o rafiolima u Imotskoj kuharici Mire Nikolić navodi: ...a na blagdanskom stolu dočekaju nas lepezaste gvantjere škartoceta, pahuljaste grude špomilja, kotonjada fino složena na mirisne listove lovora, a iznad svega rafijoli, zaštitni znak svake imotske kuće. Oni su nas dočekivali na malim pjatinićima, mirisni i ni u koga isti; oni su paketima putovali rodbini i prijateljima u daleke krajeve, i svaka imotska domaćica mora najprije položiti ispit pravljenja rafijola. Ako i ne uspije u tome postati odlikašem, njezini rafijoli moraju biti dobri.
Priča o rafiolima u Dalmaciji ima vjerojatno koliko i domaćica koje ih prave. Knezovi, kraljevi, carevi, sultani, duždevi, generali i maršali prodefilirali su kroz dalmatinske kužine i otišli u povijest potvrđujući kako je svaka sila za vremena i kako je sve prolazno. Osim rafiola.
