Teško je točno pratiti evoluciju sladoleda, ali najraniji dokaz ipak potječe iz Kine. U 16. stoljeću pojavljuje se u Italiji, u 17. u Francuskoj i Španjolskoj, u 18. u Americi, a tek u 19. stoljeću zahvaljujući razvoju tehnologije postaje sličan današnjem. U samu početku sladoled je hrana za plemstvo, u vremenu bez zamrzivača bio je rijetka i skupa poslastica.

Rimski je car u 2. stoljeću prije Krista zapovjedio da mu donesu snijega s planina i pomiješao ga s voćem, medom, vinom… Arapi su pak bili vjerojatno prvi koji su se počeli koristiti mlijekom u proizvodnji sladoleda. Zaslađivali su ga šećerom radije nego voćnim sokovima i već u 10. stoljeću proširio se njihovim gradovima. U proizvodnji su se koristili mlijekom ili vrhnjem, često jogurtom, pa smjesi dodavali rakiju od ruža, sušeno voće ili orašaste plodove.