Iće i piće

Broj 7, Travanj 2008

volim kuhati – shahin ebrahimzadeh

Perzijska kuhinja osvaja začinima

Mary Novosel

Fotografije: Damir Fabijanić

Pri spomenu na Perziju i Iran nekima će zasigurno odlutati misli u 1001 noć s tajanstvenim šatorima, baldahinima, izvezenim jastucima i prekrasnim tepisima - koji ne moraju letjeti, ali su ukrašeni ornamentima velikih junaka i njihovih lijepih dragana što se kupaju na obalama Kaspijskog mora. Baš kao što to stihovima slavi poznati perzijski pjesnik Omar Hajjam…

Iako su riječ i slika uglavnom nezamjenjivi instrumenti pri opisivanju nekoga kraja, ne osjetite li miris ili okus, nešto će ostati nedorečeno. Posebno ako je riječ o Perziji, i upravo smo zato iransku obitelj Ebrahimzadeh zamolili da nam dočara njihovu kuhinju koja ih, kako sami tvrde, ispunjava cijeli život. Perzija je poznata po začinima, koji svojim bogatstvom naša jela čine drukčijima. Nije teško skuhati rižu ili ispeći meso, ali obogatiti jelo pravom mjerom biranih mirodija pravo je umijeće. I iako Perziju nazivaju domovinom šafrana, on je samo dio te bogate palete. Istina, zbog arome je iznimno skup, a tajna njegova imena – na perzijskom šafran znači žutjeti se – razlog je i karakterističnoj žutoj boji mnogih jela. Takva se boja ne može dobiti ni jednom drugom tehnikom – otkriva Shahin Ebrahimzadeh ne zaboravljajući istaknuti ljekovitost brojnih začina kojima se pripisuje dugovječnost Perzijanaca. Naime, istraživanja su potvrdila da upravo takvi dodaci prehrani podižu imunitet, smanjuju razinu šećera u krvi i odlični su za cirkulaciju.

Inače, Shahin je s obitelji, mužem Eshaghom i kćerima Bitom i Bahyyaom, stigla u Zagreb prije nekoliko godina kako bi slavili Bahäi vjeru te uživali u našoj kulturi i običajima. Ubrzo su se susreli s lepezom autohtonih jela i slastica te strastveno zavoljeli puricu punjenu kruhom i začinima te janjetinu ispod peke, koju obvezno potraže na svim većim okupljanjima. Iako, naravno, i kod njih ima janjetine i purica, meso i arome su drukčije pa je zanimljivo iskušati namirnicu obogaćenu podnebljem u kojem je rasla. No, Ebrahimzadehi su ostali usmjereni na jela iz svoga kraja, što nerijetko dovodi do problema koji iziskuju prave male potrage ili pokuse s novim namirnicama. Neke namirnice poput kardamona, ružine vodice ili rižina cvijeta ovdje je teško pronaći pa sam počela eksperimentirati s mediteranskim začinima i rezultati su uistinu odlični. Prijatelji me nagovaraju da otvorim restoran, ali o tome samo razmišljam jer naša je hrana ovdje egzotična i pitanje je koliko bi, nakon prve mode, bilo zainteresiranih – pita se Shahin dodajući kako nije ni slutila kuda će je sve život voditi jer, prije dolaska u našu zemlju, godinama su živjeli u Kanadi. Kćeri u Zagrebu vode školu poslovnog engleskog, na što donedavno nisu ni pomišljale, pa se možda i njoj, kaže, otvori mogućnost s kojom još ne računa.

Znate li što jedete?
Vraćajući se na temu hrane s radošću zapaža kako su se mnoga perzijska jela već davno ušunjala na naše jelovnike. Baklava se tako može pronaći u gotovo svakoj slastičarnici, a za sarmu domaći gurmani i ne slute da se izvorna inačica toga jela, koja se i danas kuha u Perziji, pojavila prije tisuću godina. Žene su sarmu savijale od listova loze, a smjesa se, baš kao i danas, sastojala od riže, patlidžana, povrća i janjetine. Kiselo zelje pojavilo se kasnije - prvo u Bosni, a potom se proširilo i našim krajevima. Mesne okruglice ili ćufte, jelo koje nam je također posudila perzijska kuhinja, imaju bezbroj inačica. U Perziji je specijalitet pile u ćufti, koje nalikuje velikoj lopti, obiluje sokovima i aromama i prava je poslastica za svakim stolom. Velika, loptasta ćufta obično se spravlja za neku posebnu prigodu jer izgleda dojmljivo i može nahraniti mnoga gladna usta. Primjećujem da se i ovdje pojavio kebab, koji u Perziji i Iranu nosi titulu najpoznatijega jela. Priprema se s piletinom, a njegova inačica, šiš–kebab, uz meso uključuje i rižu. Kebab je, suprotno našoj tradiciji, svojevrstan fast food. Inače, naša se hrana priprema dugo i polako pa je u opreci s kretanjima modernoga svijeta. Za perzijskim se stolom teško može pronaći obrok pripremljen u desetak minuta i to je razlog tolike popularnosti kebaba, jer može se jesti u pokretu, lako se spravlja, a suprotno brzoj hrani ispunjenoj aditivima zadržao je kvalitetu. Uz njega se servira i povrće pa lako i kvalitetno može zamijeniti obrok.

Ljubav na tanjuru
Shahinine kćeri, Bita i Bahiyya, nerijetko kuhaju s majkom i odlaze na tržnicu, koja je za razliku od njihove prilično tiha, nema zagasitih boja i nitko se ne cjenka. Svi su iznimno pristojni, što je pak, zapaža Shahin, izostalo u gostionicama, gdje posluga zna biti spora i neuljudna. Razlog je, tvrdi sugovornica, u mentalitetima, koji su se oblikovali utjecajem različitih kultura. Spoj našeg i njihova podneblja dao bi mnogo boja, mekoće i strasti koja je potrebna u kuhinji, jer ljubav se mora osjetiti na tanjuru. Sklad i zajedništvo za njihovim stolom gotovo su opipljivi, a možda je riječ i o inatu, jer užurbani načina života tjera u zaborav stare običaje pa se Iranci trude što više kuhati na stari način. Uostalom, recepti žive za stolom, a ne u knjizi, uglas se slažu svi članovi ove vesele, neobične obitelji.

Salata olovieh ili perzijska salata s krumpirom

prženi krumpir
majoneza light 1
tvrdo kuhana jaja 4
grašak iz konzerve 200 g
jogurt 0,5 dl
sok od limuna 2 žličice
kiseli krastavac 4
sol
  1. Krumpir, krastavce i jaja usitnite na kockice te dodajte majonezu, grašak, jogurt, sok od limuna i sol.
  2. Promiješajte i servirajte hladno.

Halva

voda 1 šalica
šećer 1 šalica
šafran sa žličicom vode
kardamon pola žličice
ružina vodica nekoliko žlica
tijesto
prosijano brašno 2 šalice
neslani maslac (topljeni) 1,5 šalice
zelene pistacije 2 žlice
  1. Zagrijte vodu i šećer. Maknite s vatre pa dodajte šafran, ružinu vodicu i kardamon, dobro promiješate (dok ne dobijete sirup) i stavite sa strane.
  2. U velikoj i dubokoj tavici ispecite brašno (na visokoj temperaturi uz stalno miješanje drvenom žlicom). Dodajte otopljeni maslac te uz neprestano miješanje pržite još desetak minuta dok smjesa ne postane zlatnosmeđa. Maknite s vatre.
  3. U brašno postupno dodajte sirup s maslacem te miješajte oko 5 minuta. Stavite smjesu u ravnu posudu, žlicom poravnajte te ukrasite usitnjenim pistacijama. Ostavite u hladnjaku da se ohladi i servirajte izrezano na manje komade.

Pročitaj ostale članke iz broja 7, Travanj 2008

Ostala izdanja