Od slikovitih Fužina preko Lič-polja do priobalnoga Bribira stara vas cesta vodi gustom šumom, u kojoj biste prije očekivali medvjeda nego mnoštvo automobila domaćih i stranih registracija parkiranih pred kolibom Vagabundo. To utočište modernih skitnica, što dolaze udahnuti svjež planinski zrak i napuniti baterije blagotvornim zelenilom, ovih je dana navuklo novo, proljetno odijelo.

Vagabundo, planinska kuća podno masiva Viševice, smještena je na 864 metara nadmorske visine, odakle možete uživati u prekrasnu pogledu na obalu, otoke i planine. Za lijepa vremena pogled će vam sezati čak do Kornata, Julijskih Alpa i talijanskih Dolomita. Jasno, tu možete i planinariti, voziti bicikl ili jednostavno šetati udišući jedinstvenu mješavinu planinskog i morskog zraka.

Vagabundova koliba ovdje je već godinama, a posljednjih desetak uspješno je vode Draženka i Vladimir Savić. Ekonomistica i inženjer građevinarstva ovdje su se upoznali, zaručili i vjenčali pa ne čudi što žive u Bribiru, a rade u udaljenom šumskom lokalu. Zavoljela su ga i njihova djeca, Luka i Katarina. Tako je Luka baš pod planinsko-šumskim utjecajem završio Ugostiteljsku školu pa, tjerajući mamu iz kuhinje, nerijetko demonstrira nove kulinarske vještine.

Osnovna filozofija poslovanja utkana je u čakavsku dobrodošlicu: Ča je lipo da ste nam prišli, sto put lipše neg’ da ste prošli!, kojom na šalu uvijek spreman domaćin pozdravlja svakoga novog gosta. Prije su to uglavnom bili njemački turisti, naslijeđeni od prethodnoga vlasnika, ali danas ipak prevladavaju domaći gosti.

Svjesni specifičnosti lokacije, da bi privukli goste, vlasnici su se odlučili za nešto drukčiju ponudu. Tako je Draženka, poštujući blagorodnost područja, pojedina načela makrobiotičke kuhinje prilagodila onima koji su tradicionalno sumnjičavi prema kulinarskim istraživanjima. Na njezinoj se trpezi može naći niz nesvakidašnjih jela, poput pljeskavica ili polpeta od koprive, pohanih cvjetova bazge, salate od samonikla bilja, divljači pečene s aromatičnim travama, namaza od svježega sira začinjena medvjeđim lukom, pršuta od jelena, kolača od zobi i jabuka… Ta nas je posebnost u početku prilično koštala, jer prije desetak godina nitko nije htio naručivati tako neobična jela, ali ljudi su se s vremenom navikli. Shvatili su da hrana pripremljena od srca može biti itekako ljekovita te blagotvorno djelovati na naše tijelo i našu osobnost.