Kad se starim, vijugavim rebrenicama spuštate iz Postojnske kotline u Vipavsku dolinu, pogled će vam zasigurno skrenuti na gradilište autoceste koja će napokon olakšati put iz Ljubljane do Nove Gorice. Zapazit ćete i klimatski kontrast jer u Notranjskoj je još prava zima, a u Primorskoj je sve u cvatu. Uskoro se pojavljuju prve loze, a potom je vinograda sve više. Uglavnom su smješteni na bočne strane brda, koje se nježno uzdiže nad rijeku Vipavu. Njezina dolina nije široka, a rijeka Vipava - kao da ne bi htjela prebrzo napustiti nježne vinorodne brežuljke – lijeno se pretače po meandrima i bez ikakve hitnje razgledava svijet oko sebe. I baš ovdje nalazi se osamljeni brežuljak Zemono...
Uzvisina gdje su vipavski grofovi Lanthieri još u renesansno doba zamislili ljetnikovac i danas je pravi arhitektonski biser. Tlocrt središnje dvorane križno je oblikovan, a freske koje prikazuju prizore iz svakodnevnoga života oživljuju nam vremena kad su tu odjekivali veseli zvuci, kad se pasji lavež miješao s gromkim smijehom seoskih djevojaka, kad su grofovi nazdravljali gostima, među kojima izvori navode i Giacoma Casanovu te Carla Goldonija. U podrumskim prostorima u kojima su grofovi nekoć čuvali vino smještena je gostionica Pri Lojzetu koju znalci ponajprije povezuju s Tomažem Kavčičem i njegovim pomicanjem granica gastronomskoga doživljaja.
Tomaž Kavčič gostioničarsko je dijete. Lojze je bilo ime njegova djeda, koji je seosku gostionicu otvorio u Dornberku, a sa smjenama naraštaja iznimno je važna bila Tomažova majka Katja, koja je u gostioničarsko zanimanje uvela brojne novosti. Tako je gostoljubivost iskazana štručicom kruha i nježnim umakom od hrena postala svojevrstan zaštitni znak Kavčičevih. Brinući se o primjerenom izgledu tanjura, Katja je jednostavnim jelima dala novu raskoš. U pripremu jela unijela je pak dio filozofije nouvelle cuisine, u odnos prema gostu dušu, a prostoru je utisnula pečat elegantne rustikalnosti. Ali prostora za rast u Dornberku nije bilo i preseljenje na Zemono, do kojega je došlo prije desetak godina, omogućilo je ekipi Kavčičevih da postane jednim od stupova slovenske gastronomije.
Moja uloga u kućnoj gostionici isprva je bila ograničena na izbor vina. Shvatio sam da novosti koje su dolazile iz kuhinje zahtijevaju bolju ponudu vina. Završio sam somelijerski tečaj i osim otvorenog vina počeli smo nuditi i flaširano, tražili smo pravu vezu između hrane i pića, priča nam Tomaž kojega su uvijek privlačile nove ideje. Zemono je za nas bio velik izazov - otvorila se mogućnost da učinim nešto jedinstveno, nešto čega u Sloveniji još nije bilo. Imao sam mnogo ideja, ali nedostajalo je vremena za pravi obilazak inozemstva. Zato sam sustavno obilazio lokale iz vodiča talijanskih Jeunes restaurateurs d’Europe, s mnogim kuharima uspostavio prijateljske odnose i mnogi su mi uzvratili posjet. Pohvale gostiju su jedno, a priznanja kolega drugo. Kad ti priznanje iskaže netko čiji rad duboko poštuješ, riječi dobiju dublje značenje. Kontakt s europskim udruženjem mladih gostioničara postao je tako jak da je Tomaž dobio zaduženje da provjeri mogućnost osnivanja njihove slovenske sekcije, koja je već punu godinu dana realnost. Nedugo prije toga na Zemonu je bio radni susret delegata svih država članica i Tomaž ih je, jasno, odveo u deveto nebo. Ipak, najvažnije je to što su u Zemonu svi gosti jednako važni, jednako dobrodošli i s jednakom mjerom brižno posluženi.
Pri Lojzetu se znaju i ambijentalnom dekoracijom pobrinuti za dobar ugođaj. Igra svjetla, diskretnih osvjetljenja i polumraka stvara dojam intime i najavljuje brojne ugodne doživljaje.
Okvirno možete birati između dviju vrsta kuhinje - jelovnika starih kućnih specijaliteta (pršut, jota, rezanci, škampi, gulaš od divljači i štrukle) ili scenarija novosti u kojem se miješaju inovativni pristupi u kuhinji s kreativnim predstavljanjem jela. Gosta možemo iznenaditi mnogočime - pripremom jela, postavljanjem tanjura i kombinacijama okusa, ali zagovornik sam izvornosti. Ne vidim potrebu da jabuka ima okus po jagodi; čini mi se važnijim da tražimo najbolje što nam priroda nudi i da znamo istaknuti te primarne okuse, kaže Tomaž, koji upravo zato priseže na kvarnerske škampe, potrbušnicu tune iz srednje Dalmacije, istarske tartufe i meso pohorskoga goveda.
