Lijepo je sresti Matu Klikovitsa ponovno u Zagrebu, dvadeset godina nakon pionirske izložbe Vino u Hrvata. U Dobrim vinima sparivali su njegova vina sa sljedovima, a našem uhu bio je ugodan i starogradišćanski govor. Sigurni smo da ćete ga i vi razumjeti…
Izložba Vino u Hrvata
To je bilo davno kada smo kao gradišćanski Hrvati dobili poziv da bi sudjelivali na prvoj velikoj izložbi Vino u Hrvata. Dosta gradišćanskih Hrvatov je sudjelivalo. Ne znam točno sve nagrade ke su naši ljudi bili dobili. U kategoriji črna vina je bila moja plava frankovka Uzor vina. Mene je to jako veselilo, uopće onda kad sam vidio ki su bili na drugom, tretom mjestu. Mislim da je Miljenko Grgich sa svojim cabernetom bio jedan od tih, ki je bio med glavnimi. To mi je bilo jako drago. Za me je Miljenko Grgich sigurno jako dobar vinogradar. Tako smo se pak mogli mi i upoznati. Morem reći da je ta izložba bila jako dobro priredjena. Još dan danas si rado gledam te fotografije i vidim da je to ča prekrasnoga bilo. Izlogi su bili super napravljeni i jako mi je žao da se to nije još dalje organiziralo. U mojoj vitrini se još dan danas vidi ta medalja ka je unikum, a sastoji se od tri dijeli. Svaki ki dojde i vidi tu medalju veli da je to ča lipoga i vridnoga.
Vinska situacija u Gradišću
Po cijelom Gradišću je sve manje vinogradarov, a tako je i med gradišćanskimi Hrvati. U mojem selu Cofrštofu imam sada jednu tretinu trsalj cijeloga hatara. Mi imamo 8 ha trsalj, a cijelo selo oko 24 ha. Mi velimo trse namjesto vinograd. Još pred 35 ljet smo imali sigurno oko 120 ha. To razlažem jer su bile različne krize, grozje nij imalo dobru cijenu. Velik dio naših ljudi je prodavalo vino u refuzi. Mi velim: od voza, od bačve su prodavali. Ne bih rekao da je ovoj situaciji samo mladina kriva, da oni ne kanu djelati, nego njim jednostavno pod crtom nije puno ostalo, a na drugi djelatni mjesti su mogli već zaslužiti.
Naše selo Cogrštof je – ča povijest vina i grojza naliže – jako interesantno i historično mjesto. 1985. ljeta su kod nas arheologi iskopali jedan grobni hum. Imamo pet grobnih humkov u našem selu. Senzacija je, da je u tom grobnom humku bila zakopana jedna žena ka je imala oko 50 vrčev od zemlje. Misli se da je imala već neg 200 litarov vina sa sobom. U jednom takovom vrču su se našle tri košćice od grojza ke izlazu od plemenitih sortov i stare su 2700 ljet. To znači da je kod nas 700 ljet pred Kristušem živio jedan narod ki se je jur onda bavio s kultiviranim grojzem, a ne divljim. Mi smo se u školi još učili, da je Cesar Probus u našu panonsku pokrajinu dopremio vino. To ali po ovi arheološki dokazi ne zna odgovarati istini, jer je Cesar Probus živio 200 ljet po Kristušu. Zna se da su Kelti bili u našem području 300–400. pred Kristušem. Po arheologi je ovo bio jedan narod koga ime ne znamo, ar nisu nam ostavili ništa pismenoga. Oni su pokopali svoje ljude blizu puta i dali su im uz drugo i vina sobom. To se sve da pogledati u muzeju u Željeznom/Eisenstadtu. Postoji jedna dosta debela, stručna knjiga samo o ovi grobni humki iz našega sela. Po stručni mišljenji se zna reći da smo svakako najstarija vinogradarska općina u Gradišću, a vjerojatno i u cijeloj Austriji. To znači da su se Hrvati naselili u pokrajinu ka je imala veliku ulogu u povijesti vina. Osobito interesantna pokrajina s najboljimi uvjeti za vino se zove Veliki vrh, to je južni pad s 283 metra nadmorske višine. Ima tešku ilovačnu zemlju, tako da je predestinirana za grojze, ko zna dobro uzrejazti i ako je suho ljeto. Arheologi mislu da je ovo ta pokrajina, kade je 700 pred Kristušem raslo grojze.
Pred tridesetimi ljeti je skoro svaki u selu obdjelivao svoj vinograd. Pokidob da je onde zbog nagloga pada jako opasno djelati, su svi odustali. Mi smo jedini ki ovde imaju svoja trslja. Postoju još dvi naše parcele (2 x 2 ha) na ovom brdu i vjerojatno ćemo u dojdući ljeti isto zasaditi vinograde.
Kad sam lajnsko ljeto regolao, smo na ovom mjesto našli puno razbitih vrčev. Našao sam i jedan kamen na kojem se vidu školjke. Po mišljenju arheologov je ov kamen 19 milijoni ljet star.
Najveća vinska pokrajina u Gradišću je Seewinkel kraj Nijuzaljskoga jezera. To je ravnica, kade su se još pred sto ljet pasle krave. Kad to već nij bilo potribno, nastalo je sve već i već trsalj.
Kanim napomenuti da je Gradišće do 1921. bilo dio zapadne Mađarske.
Obiteljska tradicija
Ime Mate ima u našoj obitelji tradiciju. Moj otac se je zvao Mate, a i staroga oca brat je nosio to ime – tradicija ka ide najzad do 17. stoljeća, otkada postoju pismeni podatki. To je i uzrok da smo poduzeće zvali Vino Mate.
Klikovići su bili med prvimi Hrvati ki su došli oko 1530. u ondašnje nimško selo. U Zemaljskoj kroniki Gradišća je pisano da su se 42 hrvatske obitelji naselile u mjesto Cogrštof (Zagersdorf). Iz koga mjesta su došli se ne zna točno reći. Uzroki ove selidbe su bili Turki, ki su na putu u Beč zničili sela.
Novonaseljeniki su se počeli baviti i vinom, tako i moja obitelj. Pred par miseci su jedne novine pisale: Obitelj Mate Kliković 500 godina med vinarstvom. Nije točno 500, vjerojatno 480 ljet. Tako da sam kot izgleda 18. generacija Hrvatov u našem selu ki se bavu s vinom.
Sortiment
Prije 15 ljet je pretežna sorta u Cogrštofu bila plava frankovka, ka je i držala izvanredno dobru cijenu. Ona triba tešku ilovačnu zemlju i puno sunca. Gradišće ima najveć sunčanih dan po cijeloj Austriji.
Kasnije pak smo počeli saditi sorte zweigelt, cabernet sauvignon, zeleni veltlinac i sauvignon blanc. Ovo ljeto smo se odlučili i za pinot noir (nimški i francuski klon) i za muškat. Pred osam ljet smo na želju enologov iz Hrvatske posadili istarsku malvaziju, da vidimo je li ima kod nas u Cogrštofu na ilovačnoj zemlji više kiseline i mineralov. Pokus je bio opravdan.
Pred dvajset sedam ljet sam bio prvi ki je od plave frankovke napravio bijelo vino. Na početku nisam mogao tu bijelu frankovku prodati jer su rekli da konzument pod tim imenom predstavlja črno vino. Nije bilo predvidjeno u austrijskom zakonu da neki od plave sorte napravi bijelo vino. Onda su došli od Ministarstva do mene i nekako smo se ujedinili na ime Blaufränkischweiß gekeltert (plava frankovka bijelo predjelana).
Naša obiteljska Vinarija Mate djela po europski programi po ki je predvidjeno ekstenzivno vinogradarstvo ko integrira očuvanje okoliša i prirode. Namjerno reduciranje količine grojza, trganje rukom i špecijalno predjelanje grojza su preduvjeti za vina vrhunske kvalitete.
Ovo Matino vino se od sada zna kupiti i u mojoj staroj domovini Hrvatskoj.
