Od njegovih početaka, prije devet godina, mnogo je napisano i ispričano o restoranu Kukuriku, smještenu u jezgri šarmantnoga starog gradića Kastva ponad Kvarnerskog zaljeva, posebna identiteta i života nikad omeđena uskim gradskim ulicama. Povučen obiteljskim korijenima, ugostitelj Nenad Kukurin tu je ostvario dugogodišnji san i postavio temelje hrvatskog ugostiteljskog heureka!, nazvavši gostionicu po nekad kultnom očevu restoranu. Da je ugostiteljstvo već peti naraštaj u njegovoj krvi, dokazuje Nenad svakim trenutkom provedenim u restoranu, gdje na slobodne dane traži izliku da nešto radi, pa makar to bilo lijepljenje plutenih čepova po stropu vinskog podruma.
Kukurin pojam ugostiteljstva kao ugošćavanja shvaća doslovno, pa uglavnom prvi dočekuje smiješkom na ulazu svog doma i brine se da se gost osjeća dobrodošlim svakoga trenutka boravka u njegovu restoranu, uživajući u jelu, piću i prostoru. U restoranu Kukuriku oduvijek se njeguje filozofija hedonističkog pristupa životu uz naglašenu notu izvornosti i posebnosti, što motivira goste da prevale stotine kilometara radi istinskog užitka.
Iako je ime Kukuriku obiteljsko nasljeđe, njegova simbolika nije izgubila na snazi, nego je najavila buđenje novoga doba hrvatske gastronomije. Sredinom devedesetih trebalo je mnogo hrabrosti za izbor smjera suprotna od uobičajenog mišljenja iskusnijih kolega. Kukuriku je bio prvi na Kvarneru, koji uz Istru čini avangardu hrvatske gastroscene u praćenju novih trendova blagovanja. Pokret spore hrane (slow food) nastao je potkraj osamdesetih godina kao odgovor na pošast fast fooda odnosno brze hrane i takva načina života, stavljajući naglasak na kakvoću namirnica i užitak u njezinoj raznolikosti i izvornu okusu.
Nadahnut višegodišnjim radnim iskustvom u Italiji, gdje upoznaje pokret polagana blagovanja i uči o psihologiji rada s gostima, Kukurin se odlučuje za koncept restorana u kojem se služe sljedovi jela popraćeni primjerenim, različitim vinima. Preporuka je da se gosti pri izboru jelovnika prepuste nadasve kompetentnu osoblju. Moguće je dakako naručiti i konvencionalna jela poput tartara ili bifteka sa salatom, premda je šteta propustiti maštovite kreacije šefa kuhinje Roberta Kličkovića, tim više što gost sam odlučuje o broju sljedova. Naša je kuhinja kreativna, zasnovana isključivo na svježim, sezonskim namirnicama mediteranskoga podneblja. Termički su i tehnološki procesi obrade minimalizirani, kao i uporaba začina, radi očuvanja prepoznatljivosti osnovne namirnice i postizanja sklada okusa u ustima, ističe Kukurin, koji svakodnevno na riječkoj tržnici osobno bira dnevnu zalihu restorana, poštujući pravilo da se samo od vrhunske namirnice može pripremiti vrhunsko jelo.
Jasno, ima ljudi koji se nisu pronašli u priči Kukurikua, jer se konceptualno kosi s njihovim načinom prehrane, ali to je ljepota slobode izbora. Mi nismo lokal za masovnu publiku, niti nam je namjera sve zadovoljiti. Odredili smo skupinu gostiju za koje želimo raditi. U početku je naš način poslovanja izazivao čuđenje i blagi otpor, ali s vremenom su ljudi prepoznali naš program i sve nam se više prepuštali, bodreći nas da nastavimo, zaključuje Kukurin.
Osobitost je restorana i vlastiti vinski podrum, u prostoru nekadašnje šterne (cisterne), pet metara ispod zemlje, u kojem je pohranjeno više od dvije stotine vrsta vina iz cijelog svijeta, iako se u preporuci gostima daje prednost hrvatskim vinima jer najbolje zaokružuju autohtonost ponude. Vino odabire Kukurin, inače uvaženi somelijer, trudeći se u svom restoranu njegovati i vinsku kulturu.
Kukuriku je restoran u kojem se stalno vodi edukativni dijalog s gostima, na nenametljiv način prenose se nova saznanja i trendovi, u pokušaju podizanja eno-gastroprosvijećenosti publike. Istovremeno se prihvaćaju sugestije gostiju, pogotovo onih koji su proputovali cijeli svijet i jeli u najboljim restoranima.
I naposljetku, da bi sinergijski efekt bio potpun, presudno je vrijedno osoblje. Restoran Kukuriku jedan je od rijetkih u Hrvatskoj koji osobljem pokriva stopostotnu popunjenost kapaciteta, na pedeset sjedećih mjesta broji petnaest zaposlenih, što znači da i u uvjetima maksimalnoga broja gostiju ispunjava postavljene visoke standarde usluge. Pri izboru osoblja, osim stručnosti, presudan je kućni odgoj, ljubav prema tom iznimno zahtjevnu poslu i želja za napredovanjem. Kukuriku je na taj način s vremenom postao rasadnik vrsnih stručnjaka, što je popraćeno nizom nagrada osoblju, ali i restoranu. Ove godine Nenad Kukurin dobitnik je vrijedne Hrvatske turističke nagrade Anton Štifanić za iznimni prinos razvitku turizma Republike Hrvatske, a šef sale Branko Muždeka pobjednik je nacionalnoga prvenstva somelijera.
Veliko priznanje restoranu odali su i gastrostručnjaci austrijskog izdanja čuvenog vodiča Gault Millaua, ocijenivši ga već četvrtu godinu za redom najboljim restoranom ovoga dijela Hrvatske, što je ponukalo mnoge inozemne znatiželjnike da se sami uvjere u službenu rang-listu. Brojni su strani časopisi, pogotovo njemačkoga govornog područja, pa sve do svjetski poznata New York Timesa, u svoje retke uvrstili kastavski restoran. No, vlasniku je ipak najveće zadovoljstvo i potvrda vidjeti goste da u njegovu lokalu uživaju i odlaze zadovoljni, sa smiješkom na licu.
Restoran Kukuriku nije jedini pothvat ovog predanog ugostitelja, koji najavljuje skoro otvaranje tapas-bara u Rijeci i ekskluzivnoga hotela u Kastvu, a do tada ostavlja nas u slatku iščekivanju...
