Vinogradi i sortiment

Otprilike polovica Josićevih vinograda, dakle desetak hektara, posađeno je na glasovitom Banovu brdu ili Banskoj kosi, dvadesetak kilometara dugoj uzvisini koja se od Dunava prema Dravi, odnosno od sjeveroistoka prema jugozapadu, izdiže iznad baranjske ravnice. Preostalih deset hektara Josić je posadio u podnožju istoga brda, koje su još prije dvije tisuće godina Rimljani nazvali Mons Aureus, Zlatno brdo, baš po zlatnim vinima. Vinogradi su osunčani s juga i zaštićeni od hladnih vjetrova sa sjevera, pa grožđe lako doseže optimalnu zrelost. Po zdravu grožđu i finim vinima vjerojatno je Baranja, što na mađarskom znači vinska majka, i dobila ime. U Josićevim vinogradima najviše je graševine, oko 50 posto. Od bijelih sorata sadio je i sauvignon blanc te sivi pinot, a od crnih cabernet franc, cabernet sauvignon, crni pinot, frankovku. Bijeloga grožđa, kaže, ima dovoljno, a crne sorte namjerava saditi i dalje.

Podrum, tehnologija, vina

Proizvodnju vina Josić je počeo u izvornom starom, ali ukusno preuređenom gatoru, 42 metra dugu ukopanu podrumu iz 1935. Dokupio je još četiri gatora, uredio ih i povezao. U njima su danas restoran i kušaonica, a tu vina i odležavaju. Primarnu preradu grožđa ima u novom, moderno opremljenom pogonu iznad gatora. Josić se proslavio Ciconiom Nigrom, mješavinom crnih sorata cabernet franc, cabernet sauvignon i crni pinot. Ima i drugu crnu mješavinu, Baranjski šiler, od frankovke i cabernet sauvignona. Posljednju sortu puni i samu jer se, kaže Josić, pokazala izvrsnom u Baranji, a od crnog pinota radi i rose. Bijela su mu vina sortna. Ima graševinu, sauvignon bijeli i sivi pinot, ali u dvije linije. Onu bolju zove Superior i to su puna, snažna vina složenih aroma, odležana u drvenim bačvicama. Ukupno proizvodi oko 100.000 litara na godinu. Vina su mu osvajala zlatne kolajne na brojnim ocjenjivanjima širom Hrvatske, a redovito ga nagrađuju i za ukusnu opremu boca te etikete na kojima promiče prirodnu baštinu obližnjega Kopačkog rita.

Obiteljsko gospodarstvo

Posao su prije jedanaest godina počeli supružnici Vlatka i Damir, a danas im pomaže i stariji sin, šesnaestogodišnjak Ivan, kad mu to dopuste obveze u osječkoj gimnaziji. Mlađem sinu Petru tek su tri godine. Kako su rasle površine pod vinogradima, tako je i obiteljsko gospodarstvo izrastalo u pravi biznis. Nakon prošlogodišnjeg otvaranja restorana i s(p)retnog zaokruživanja poslovanja od uzgoja i proizvodnje do prodaje, na cijelom je imanju zaposleno čak trideset ljudi. Posao je, kaže Damir Josić, zahtjevan, ali ljubav mu se vraća ljubavlju. Smeta ga, ipak, što najmanje ovisi o sebi i svom radu. Previše je tu čimbenika na koje ne mogu utjecati. Mi smo zadovoljni, ali nisam siguran bih li bio sretan da mi i sinovi nastave taj posao. Uostalom, moje je da ih školujem, a oni će sami odlučivati čemu će se posvetiti – priča Damir, a u glasu mu se osjeća žal što se posao koji toliko voli boji preporučiti nasljednicima.

Filozofija

Želim raditi raskošna, ekstraktna, bogata, odležana i nadasve plemenita bijela i crna vina. Snažna, s višim alkoholima, od 13,5 do 15 %. Takva su se vina u našoj Baranji pokazala najboljima, kaže Josić, na čijem se cijelom imanju vidi posvećenost kraju u kojem radi. Kao da vinskoj majci Baranji želi vratiti barem dio onoga što od nje uzima s grožđem, ali i ribom i divljači koje prevladavaju u jelovniku njegova restorana. Graševinu zove i Terra Pannonium, čime zahvaljuje na terroiru, utjecaju tla i klime koji su lako prepoznatljivi u njegovim vinima, ali i na bocama. Na etiketama su zaštićene ptice ovoga kraja. Na graševini je crvenonoga vlastelica, na sauvignonu bijela roda (Ciconia bianca), a na sivom pinotu vivak. Crna vina pak krasi crna roda, Ciconia nigra. U suvenirnici kraj restorana i kušaonice prodaje i autohtone baranjske suvenire kojima je zajednička promidžba parka prirode Kopački rit.

Budućnost

Izgledno je da će saditi još crnoga grožđa i to ponajprije bordoške sorte cabernet sauvignon i merlot te malo cabernet franca. Ostalo, govori nam Josić, ovisi o recesiji. Prvenstveni nam je plan održati se jer su vremena iznimno teška. U vinariju i restoran dolaze nam gosti iz cijele Hrvatske, ali i Srbije i Mađarske, i sve ćemo raditi da svaki put odu što zadovoljniji i što prije nam se vrate. I preporuče nas drugima. Ako se stanje u državi stabilizira i recesija dođe kraju, htio bih postojeći podrum za preradu grožđa dograditi da tamo ne bude samo primarna prerada kao što je sad. Dugoročni nam je plan graditi i smještajne kapacitete. To se u Baranji sve više traži. Trenutno se ipak ne usuđujem zadužiti za tako veliku investiciju.