Posve je nemoguće započeti priču o gastronomskoj ponudi restorana i bistroa zagrebačkoga hotela Regent Esplanade, a pritom barem ponešto mjesta ne posvetiti činjenici da je zasigurno riječ o najuglednijem hrvatskom hotelu svih vremena, čije se povijesti i knjige gostiju ne bi posramili ni raskošni konkurenti iz glasovitijih prijestolnica no što je ova naša.
Esplanade Zagreb Hotel oduvijek je, kako za Zagrepčane, tako i za brojne došljake kojima je nerijetko prvi pogled u novom gradu pucao na velebnu građevinu hotela, zračio nekim posebnim šikom, kojem se, unatoč brojnim pokušajima, nijedan drugi hotel nije uspio posve približiti. Dokazuje to i popis gostiju, među kojima se svakako ističu crna pariška Venera i zvijezda kabareta Josephine Baker, prvi letač preko Atlantika Charles Lindbergh, potom Orson Welles, Louis Armstrong, tada zaljubljeni Ike i Tina Turner, Charles Aznavour, Woody Allen… Listi valja pridružiti i popis okrunjenih glava i političara koji su spavali, jeli, pili, odmarali se i uživali u svim blagodatima elitnoga hotela. I danas se točno zna što je Esplanadina kuhinja na stol servirala Leonidu Brežnjevu, u čemu je uživalo nepce Nikite Hruščova, što je, kako i kada jeo kontroverzni američki predsjednik Richard Nixon ili zašto je, primjerice, britanska kraljica Elizabeta glavnom kuharu, kao izraz najvećega poštivanja njegova umijeća i mašte, darovala dukat.
I koliko se god trudili preskočiti priču o Esplanadi kao kultnom sastajalištu domaćih i svjetskih faca te se s osobitom pomnjom posvetiti onomu što hotelska kuhinja danas nudi posjetiteljima i gostima, nemoguće je izbjeći očaranost činjenicom da se nijedan drugi hotel, ne samo u Hrvatskoj nego i na mnogo širim prostorima, ne može pohvaliti takvom osebujnošću i ugledom koji se gradi od 1925, kada je nadomak zagrebačkoga kolodvora i izrađena njegova velebna zgrada.
I sam razlog za otvaranje hotela bio je poseban. Ne samo što Zagreb na početku stoljeća nije nudio dovoljno udobnih kreveta ni ugodnih soba za sve posjetitelje, pa je bilo nužno izgraditi novi hotel, nego i stoga što je Esplanade niknula i zahvaljujući posebnoj potrebi za smještajem nerijetko tajanstvenih gostiju Orient Expressa, koji je, ako je vjerovati Agathi Christie, krio ne samo ljubavne nego i prave filmske zaplete. No, Esplanade je, uz putnike ekskluzivnoga vlaka koji je godinama spajao europski trbuh s europskim istokom ugošćavao i sve one ljude koji su imali što reći, napisati, poručiti… A Esplanade ih je, široko poput polja (jedno od značenja imena hotela) primala u svoju udobnu unutrašnjost, pružajući im, osim udobnosti, i osjećaj posebnosti koji se do danas nije izgubio.
Suvremeni hotel Esplanade fantastičnom je preciznošću uspio spojiti povijest s prednostima 21. stoljeća, sačuvavši pritom posvemašnju bezvremenost pa tako od 1986. pripada biranoj grupi hotela što nose titulu vodećih u svijetu, i prvi je deluxe hotel u Hrvatskoj. Tijekom 2002. potpuno je obnovljen, a godinu poslije postaje dijelom hotelskoga lanca Regent International i prvi Regentov hotel u Europi. Vrata u svoju novu unutrašnjost otvara 2004, a istodobno s radom počinju dvije najveće gastronomske uzdanice - restoran Zinfandel’s, i obnovljeni Le Bistro.
Restoran Zinfandel’s u službenoj je brošuri hotela opisan kao restoran koji kombinira vrhunske domaće namirnice i okuse iz cijeloga svijeta te znači jamstvo gastronomskog užitka. I tome se, jednostavno, nema što dodati. Restoran je ime dobio po sorti grožđa zinfandel, koja je početkom 19. stoljeća prenesena iz Dalmacije u Ameriku. Ponuda jela, temeljena na ribi, mesu i povrću, mijenja se s godišnjim dobima. Zajedničko im je, svakako, da su sva pripremljena na prirodan način, od visokovrijednih namirnica, te da je njihov izbor iznimno širok. Ugođaj restorana prožet je elegancijom, ali i toplinom koja onemogućuje da se na bilo koji način osjećate loše, okruženi prvoklasnim delicijama u čije je spravljanje, osim nezanemarive vještine, uključena i velika količina kreativnosti i osebujne darovitosti. Jasno, glavni je krivac šef kuhinje, šarmantni Belgijac koji je kulinarski zanat pekao na brojnim znamenitim adresama svijeta. U Gabonu, Belgiji, Kamerunu i Rusiji. Marcu Fontenellu pripada i Kristalna kugla, jedna od najuglednijih kulinarskih nagrada, koju je zaslužio u Moskvi.
Ponuda restorana personalizirana je s dolaskom slavnoga belgijskog kuhara, koji je zadržao i sve posebnosti nekadašnjih jelovnika čuvenoga hotela, u prvom redu glasovitih Esplanadinih štrukli ili zagrebačkih paprenjaka. Posebna je priča brojnost i zavodljivost kolača i drugih slastica koji se ovdje mogu kušati. Od najklasičnijih kolača do vlastitih inačica najboljih recepata koji ugađaju svakom ukusu. Potpunu prilagođenost suvremenom dobu i životu restoran i hotel iskazuju svakodnevnom organizacijom poslovnih ručkova te nedjeljnim obiteljskim brunchem, koji, s obzirom na široku i maštovitu ponudu, odlikuju i sasvim pristojne cijene. Esplanade, dakako, sebi ne može priuštiti ono što je nerijetko jedna od glavnih zamjerki hrvatskim restoranima. Vinska lista uistinu je podugačka i broji dvjestotinjak vrsta vina iz cijelog svijeta. Za lijepa vremena, prekrasan ambijent restorana lako se može zamijeniti Oleander terasom, s koje se, osim na kolodvor, pruža pogled i na znamenitu zagrebačku zelenu potkovu.
Esplanade Zagreb Hotel već je godinama prepoznatljiv i po otmjenom Le Bistrou, koji preuzima francuske ambijentalne note i koji je, od otvaranja 1986, osvojio epitet jednog od najomiljenijih zagrebačkih sastajališta, ali i stjecišta razgovora i rasprava intimnije naravi. Riječ je o prvom zagrebačkom restoranu sa staklenim krovom, a ekskluzivnost se mjerila i time da su hostese Le Bistroa bile odjevene bitno drukčije u drugih. Vino i šampanjac od samih se početaka poslužuju na čaše, što još nije zaživjelo u ugostiteljskoj ponudi grada, a u Bistrou se, dakako, mogu prezalogajiti štrukle, kolači te nemalen izbor tradicionalnih specijaliteta, uz, što predstavlja izrazitu posebnost, velik broj za bistroe specifičnih francuskih jela.
Ukratko, Esplanade je, unatoč dugovječnosti, dama kojoj godine idu u prilog i koja se uspješno prilagođava suvremenim procesima i navikama, ne odustajući, pritom, od svoje, rekli bismo, urođene elegancije i otmjenosti. Jer ne kaže se uzalud prave vrijednosti su trajne…
