Osobna karta podruma
Počeci
Ova priča započela je tako neobično i tako lako, poput igre, rekao bi njezin autor i glavni lik Boris Drenški. Kad mu se rodila kći, na zagorskim je bregima kupio svoj prvi vinograd te godinama radio vino za gemišt. I sve tako do ključnoga putovanja. Onoga koje je promijenilo sve. Vraćajući se s jednog slovenskog vinskog sajma s društvom je navratio u lokalni restoran i prvi put se susreo sa slatkastim, predikatnim vinima. Kušao je i kasne i izborne berbe, ali ona ledena je presudila. Šok za organizam i dušu, crta, zastor te jasna vizija. Shvatio sam da je to vino kakvo želim raditi. Neopterećen tradicijom i nasljeđem krenuo je putem srca. Godina 2002. i prva vina izborne berbe kao pokus i dokaz da je na pravom putu dodatni su poticaj. Nije ga obeshrabrila ni od strane ptica pobrana 2004, a s ponosom ističe kako se 2005. dogodila prva zagorska ledena berba. Vijest o prvim Decanterovim zlatima 2008. proširila se Hrvatskom poput pošasti, iznenadila mnoge, a zagorskom kraju dala neku novu vinsku dimenziju, ledenoslatku, koja traje i traje…
Vinogradi i sortiment
Šest odvojenih parcela ukupne površine 2 ha s oko 7500 zasađenih trsova njegovo su vlasništvo, a s dodatnih 1000 trsova u vlasništvu rođaka dolazi ostatak grožđa. Svi su se čudili kad sam krenuo ovim putem, a čudili su se i kad sam zasadio prve trsove pinota sivog, jer ga nitko prije mene nikad nije sadio na ovom području. Danas imam rajnski rizling, bijeli i sivi pinot, chardonay, sauvignon i nešto rizvanca. Traminac sam posadio i po sadnji je promrzao, pa se nadam da bi tek sljedeće godine mogao doći na svoje. U čemu je tajna? Tajne nema, jednostavno je to sretan splet okolnosti, sunca i ovog područja. Sve se dogodilo nekako slučajno i nabrzaka. Visoki slador, zdravo grožđe i visoka kiselina koja vina unatoč visokom sladoru čini lepršavima i pitkima. Jednom mi je jedan uvaženi profesor rekao da se nalazim točno između sjevera i juga, austrijskih Alpa i Mediterana, u kotlini koja se nalazi na nekih 300 m nadmorske visine i idealna je za vina tog stila. Dogodio se spoj naizgled nespojivog. Svojevrstan nedostatak (visoke kiseline) Zagorja kao vinske regije okrenuo je u svoju korist i uspio.
Podrum, tehnologija, vina
Predikatna vina dobivena su od sasvim zrela, manjim ili većim dijelom prosušena grožđa, brana nakon uobičajena roka berbe te u iznimnim godinama i posebnim uvjetima daju posebnu kakvoću. Postoji nekoliko kategorija: kasna berba, izborna berba, izborna berba bobica, izborna berba prosušenih bobica te ledeno vino. Pokazalo se da ljudi najviše vole zadnje dvije kategorije i to mi i jest trenutni cilj, da izvučem maksimum iz svake godine. Osluškujem prirodu, pratim u kakvu je stanju grožđe i uistinu nikad ne znam što koja godina nosi. Kad proširim vinograde, cilj mi je raditi sve kategorije pomalo jer je ovakva proizvodnja zahtjevna i skupa, a htio bih da širi krug potrošača ima priliku kušati ih. Ja ni u tehnologiji ne slijedim pravila. Ona nalažu da se grožđe za ledeno vino bere na –7 °C, a ja to radim na –15 °C. I slador je kod mene uvijek znatno viši. Sretan sam kad čujem zaleđene bobice kako lupaju o prešu, a gusti mošt tek nakon jednog sata krene kapati i to traje po 4–5 sati. Podrum praktički i nema, sve se odvija u garaži, u sklopu obiteljske kuće, ali je novi u izgradnji. Godišnja proizvodnja varira od 2500 do 3500 malih butelja zapremina 0,25 i 0,375 l.
Obiteljsko gospodarstvo
Jedan zaposleni obavlja poslove u vinogradu i podrumu jer Boris uz stalni posao ne stigne. Vino mi je još hobi i zahvalan sam brojnim prijateljima koji mi pomažu u vrijeme berbe. Njima su noćne berbe pod reflektorima zadovoljstvo, a meni su od velike pomoći. Drago mi je da svi skupa sudjelujemo u nečem što je drukčije. U sklopu novoga podruma u izgradnji je i kušaonica.
Filozofija
U ovaj sam posao ušao slučajno, spletom nekih zanimljivih okolnosti. Meni je sve to još jedna velika i slatka igra i htio bih da tako i ostane. Kad vidim kako se ljudi vesele dok kušaju moje vino, uvijek mislim… idem naprijed, mogu još bolje i bolje. Meni nikad nije dovoljno dobro. Uvijek sam bio i želim biti drukčiji od drugih. Kad nitko nije vjerovao u moju priču, ja jesam. Volim kritiku, i pozitivnu i negativnu. Na greškama sam najviše naučio i učim, na taj način gradim svoj stil, prepoznatljiv stil. Moje se berbe odvijaju noću, što je kudikamo zahtjevnije. U šali kažem da noć ima svoju moć i da drži vodu, tj. jamči najveću zimu. Vina berbe 2009, koja još nisu na tržištu, najbliža su stilu i pravcu kojim želim ići. Kažu da sam vizionar, a ja kažem da u ovom poslu, pa i u životu, drukčije ne ide.
Budućnost
U VIzioNARskom stilu, ideja i planova uistinu je mnogo. Na 5 ha dodatnoga zemljišta uskoro će već provjerenim sortama biti zasađeni novi vinogradi. Ukoliko se pojavi strateški partner, uskoro bi ledenoslatka vinska bajka mogla dobiti dodatni sadržaj. Htio bih sagraditi vinski wellness i ovom kraju udahnuti novi šarm. Znam da se kozmetici i preparatima od grožđa i vina u svijetu pridaje sve više pažnje, pa se pitam zašto ne i u našem Zagorju!? Ljudi se boje novih ideja, ja ne. Izvoz? Bilo bi mi drago da određeni ljudi širom svijeta kušaju moja vina, ali mi izvoz nije imperativ. Šaljem vina na natjecanja u London da dobijem određenu potvrdu kvalitete, a onda ih prodajem doma i htio bih da tako ostane. Vrhunski proizvod uvijek nađe put do kupca, osobito kad autor voli što radi i vjeruje u to. Gospodinu Borisu moj vinski naklon… za ideju, hrabrost i viziju.