Dolazi od keltske riječi bigne, što znači uzdići ili podići se. Povijest beigneta seže do srednjega vijeka, ako ne i prije. Jedno je od njegovih najranijih pojavljivanja u Španjolskoj pod nazivom buñuelos, a na njihov je razvoj najviše utjecala islamska kultura. Beignet se povezuje s karnevalom u Francuskoj 16. stoljeća, kada su pronađeni i prvi recepti. Već u 18. stoljeću francuski su kolonisti ponijeli recept i način priprave tog slatkog prženog uštipka u New Orleans, gdje se i dan-danas priprema na poznatom karnevalu Mardi gras ili Debeli utorak. Beignet se radi po cijelom svijetu i svagdje je drukčiji! Karneval ili Mardi gras festival je koji se slavi prije Lente, točnije dvanaest dana nakon Božića pa do Pepelnice.
U New Orleansu, gdje ga je 1986. vlada imenovala službenim uštipkom države Lujzijane, vrlo je sličan francuskom, spravljen od dizanoga tijesta, posut šećerom u prahu, ali za razliku od francuskoga, nema voćno punjenje. U Njemačkoj imamo poznate Berliner, nama znane kao krafne, dok su talijanske zeppole rađene od tijesta choux ili tijesta koje rabimo u izradi eklera i princes-krafni.
Svoj idealni beignet otkrila sam još tijekom školovanja, izgledao je poput prave američke krafne s rupom u sredini, napravljen od tijesta brioche, pržen i posut kristal-šećerom. Bila je to ljubav na prvi pogled.
Sljedeći naš susret bio je u Dubrovniku, gdje sam radila u restoranu Gil’s. Kao jedan od deset deserata na meniju, imao je ekskluzivnu prezentaciju. Ako pitate mene, posut šećerom, uz dodatak mamine marmelade od marelica, za mene je idealan! Evo i recepta.
