Sve je počelo od toga da je Atlanta bila dosta skučena, pa smo našim stalnim gostima željeli ponuditi veći, ugodniji prostor. Isto tako, cjelokupnim smo konceptom željeli pružiti i dodatne mogućnosti, poput VIP-salona za domjenke, prezentacije i privatne poslovne ručkove. S druge strane, željeli smo ponuditi i nešto novo. Naime, standardnu mediteransku kuhinju poznatu iz Atlante nadopunili smo suvremenim kreativnim jelima koja privlače i novu klijentelu, otvoreniju prema neuobičajenim kombinacijama i otklonima prema različitim svjetskim kuhinjama, pojašnjava koncept suvlasnik restorana Ivica Žurić.

Domaćini tvrde da su ih u novi prostor pratili svi stalni gosti Atlante te da su, zbog nove lokacije, dobili i neke nove goste, kojih je sve više zbog poslovnih ručkova i različitih mogućnosti novoga prostora. Naime, od sama ulaska u restoran jasno je da je adaptacija nekadašnje prodavaonice guma nezahvalno izdužen tlocrt pretvorila u prednost. Riječ je o projektu koji je prostor razveo na vrlo maštovit način – dvije prostorije s galerijama koje spaja izduženi prolaz, čiji je jedan zid zapravo restoranska vinoteka. U ulaznome dijelu nalaze se bar i galerijski VIP-salon, dok glavnim, također s pripadajućom galerijom, dominiraju dvije zidne plohe – crna, koja je nešto poput školske ploče ispunjene crtežima i natpisima što povezuju hranu i putovanja, te nasuprotna s poznatim sentencama iz povijesti filma, što sve zajedno prostoru daje svojevrsno kozmopolitsko ozračje.

U svakom slučaju, željeli smo zadržati prisni ugođaj i toplinu pristupa gostu njegovane u Atlanti. Razvedenost lokala gostu nudi ugođaj i svrhu kakvu on u određenom trenutku želi. Moguće je separirati se i u diskreciji obaviti poslovni ručak ili kakvu intimnu večeru u VIP-salonu, može se djelomično izdvojiti nekim od stolova na galeriji ili jesti u središnjem dijelu restorana, za one koji vole živost. U izduženom dijelu postoji dio za ljude koji dođu tek nešto popiti, pojesti kakvo malo jelo u stanci posla ili za kakvu neformalnu, kraću večeru, a uskoro ćemo imati i stolce za barom, što će biti praktično za one koji dolaze sami, kaže Žurić.

Vjerojatno po uzoru na ambivalentno ambiciozne svjetske restorane, koji uz suvremene jelovnike odvojeno nude jelov­nike avangardnog repertoara, i u Bocca Maraiju su pokušali razdvojiti ostavštinu Atlante od modernističke ponude.

Imamo potpuno odvojene jelovnike s tradicionalnim jelima, dakle onima poznatim iz Atlante, i novim jelima. Namjerno smo vidljivo odvojili ta dva različita pristupa. Ekipa u kuhinji ostala je ista, a i dalje smo ostali vjerni tradiciji nabavke namirnica na Dolcu. Što se tiče novoga dijela jelovnika, konzultirali smo strane uzore, istraživali sami i iz raznih izvora izvlačili zanimljiva jela sa svih strana svijeta. Riječ je o modernoj svjetskoj kuhinji, ali okusima prilagođenoj našim navikama, objašnjava Žurić.

Uz jelovnik dobro poznatih tradicionalnih jela, onaj novih uvrštava zanimljiv morski izbor (marinirani škampi na podlozi od svježe skute, terina od brancina, kolač od listića hobotnice i slanutka, tempura od brancina...). Ako, pak, niste ljubitelj ribe, ni ostatak jelovnika nije ništa manje atraktivan i nudi paštetu od gusje jetre na maslacu od pistacije, rižoto od mladoga kozjeg sira i majčine dušice, nabujak od tartufa s emulzijom od rukole, bikov rep na palenti s limetom te jelo nazvano papardelle Marai (filet u crvenom papru na mariniranom poriluku sa sakeom).

Vjerojatno kao poveznica dva pristupa, u novi su jelovnik ukomponirani i španjolski pršuti (jamon iberico, pata negra), minestrone s parmezanom te srneći filet u konjaku sa sirom brie, ali i neki klasici, poput pačjeg confita (dodan je i janjeći) i bifteka Wellington. Sve prati i velik izbor vina, kako domaćih i europskih, tako i onih iz Novoga svijeta, a na čaše se služi čak po osam bijelih i crvenih vina, što je vrlo praktično za kraći ručak ili neformalni posjet. Ako ste pomislili da je u Bocca Marai, zbog poslovne okoline, živo samo danju, domaćini će to brzo opovrgnuti.

Usprkos tome što navečer zgrada i okolica utihne, kod nas je uvijek živo. Naime, stari gosti stalno se vraćaju, a i novih je sve više. Uz one koji dođu na večeru, neki dođu poslije posla, nađu se s društvom i ostanu dulje. Tako da je i navečer kod nas parkiralište uvijek puno, tvrdi Žurić.

Za svibanj Bocca Marai priprema i veliku restoransku terasu, izoliranu od prometne buke. S tim ugodnim mjestom za toplije mjesece, novim jelovnikom i umjerenim cijenama, publike ne bi trebalo nedostajati.