Sredinom tjedna, u ugodnom ugođaju konobe koju grije kamin s kojeg se širi miris pečenoga mesa, pogled na istarsku supu (bukaletu s refoškom i preprženim kruhom) vraća nas barem dvadeset i pet godina unatrag, u vlastita sjećanja. Točno koliko je stara i Konoba Rino.
U rano jesenje predvečerje, u jeku berbe grožđa, nakon dvije čaše slatkoga mošta od muškata u podrumu momjanskoga vinara Rina Prelca, zastajemo u kušaonici na par feta za prijatelje. Rino u vlastitom aranžmanu godišnje tradicionalno uzgoji tri prasca od kojih pomno priprema i na buri suši pršute, plećke, vratinu, pancetu, kobasice, jednostavno i iskreno – samo za prijatelje. Očarani smo aromatičnim ošokolom (vratina) i divno prošaranom plećkom koja je dozrijevala u koži. Rino kaže da, bez obzira na tradiciju sjeverozapadne Istre, gdje se običavaju sušiti pršuti bez kože, njegove plećke u prosjeku dozrijevaju dvadesetak mjeseci te da koža čuva mast u plećki, jer bi se u suprotnom presušila.
Da ne biste pomislili da Rino pravih stvari ima samo za prijatelje, prelazimo u konobu, stotinjak metara poviše podruma iznad zelene momjanske vale. U Konobi Rino šefica je ipak supruga Tinka, nježna i sitna, ali beskompromisno stroga kuharica visokih kriterija kada je u pitanju izbor i priprema kvalitetnih vrhunskih lokalnih namirnica i neumorna Rinova pratilja već punih 25 godina, otkad je konoba otvorena. Kako Rino sa svoja tri praščića uspijeva nagraditi samo drage prijatelje, Tinka za goste najkvalitetnije suhomesnate proizvode nabavlja opet – kod prijatelja, u obližnjem obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu na Grožnjanštini, u selu Šterna.
U Konobi Rino, nakon finih narezaka, preporuka su domaće tjestenine: mašnice sa šugom od boškarina, njoki od krumpira sorte mona lisa, na koje su osobito ponosni, s delikatnim umakom od vrganja i malvazije, nadaleko poznati fuži s tartufima ili žgvacetom od kokoške. Sva se tjestenina strpljivo mijesi i razvlači u kuhinji iza velikog, toplog kamina, srca i duše konobe, na kojem se tijekom čitave godine peku izvrsni komadi fiorentine, bifteka ili ramsteka, a u hladnijim mjesecima luganighe (kobasice), ombolo i pokoja fina supa od refoška i domaćeg kruha dovršava se na gradelama i krijepi od bure promrzle goste. Uz fino meso odličan je zapečeni restani krumpir, kuhani kapuz iz Ciburi (vele da je najbolji u Istri) te raznovrsne sezonske salate, a jedna je od nama najdražih ona od mlade rukule ili zelenog radića primo taglio s naribanim domaćim jajetom i finim maslinovim uljem. Prelci proizvode šestotinjak litara maslinova ulja, kupažu sorta leccino, pendolino i frantoio, koja se uglavnom potroši u vlastitoj oštariji i kod nekoliko vanjskih kupaca.
Rino i Tinka kažu da su njihovi vjerni gosti najbolji kritičari te da spontana i neposredna druženja i razmjena iskustava uvijek donose nova nadahnuća i ideje. Trenutno su zaokupljeni idejom da, uz tradicionalne deserte koje nude, pokušaju napraviti i fini gusti pekmez od bobica muškata, koji će sigurno odlično pratiti lokalne aromatične sireve.
Rino je odličan proizvođač vina, jedan od najboljih u svome kraju. Sa strašću priča o muškatu, o salinitetu i mineralnosti tla na kojem ta aromatična sorta optimalno uspijeva, o refošku, za koji kroz smijeh kaže da kolege Slovenci hvale da je dobar kao da je njihov, a osobito je ponosan na rosé od refoška koji ima svega 11,8% alkohola (!), fino lagano ljetno vino koje je prepoznalo mnogo dobrih gostiju. Priča nam o Merišću, mjestašcu svega kilometar i pol udaljenu od Momjana na samoj granici sa Slovenijom, rodnom mjestu Rinova nonića i oca, gdje njeguje dio svojih vinograda, i ljubavi i respektu prema terroiru, lokalnim namirnicama, plodovima zemlje na kojoj je njegova obitelj pustila duboke korijene, kraju u kojem je odrastao, osnovao obitelj, gdje živi i radi.
Momjan je grad u znaku vina, patron zaštitnik mu je Sveti Martin, pa na njegov blagdan, koji mnogi zovu fešta od mladega vina, obvezno hodočaste u momjanske podrume i oštarije, gdje uz pokoju čašicu uživaju u lokalnim pietancama.
Za Martinje u Konobi Rino tradicionalno spremaju izvrsnu jetricu à la veneziana, pečeno kestenje idealna je pratnja netom krštenu mladuhu, a razdragana gužva ispred i unutar oštarije ne jenjava do kasno u noć. Svakako dođite na Martinje u Momjan, mi sigurno hoćemo.
