Izgled pečenoga kruha pretkazivao bi kakva će biti nova godina. Ako bi izašao iz pećnice lijepo narastao, rekli bi: kako se nasmijao. Kada je kruh nasmijan, kada je jabuka na njemu velika, a ptičice dižu uvis kljunove kao da će zapjevati, kuća može očekivati blagoslov i radost. Tužan je pak kruh mogao donijeti brige, bolest ili čak smrt nekog od članova obitelji.
Koliko god bilo istine u natpisu rajše bi rodila, nego kruha mesila, koji je nekoć s kuhinjskih zidova podsjećao koliko je pečenje kruha mukotrpan posao, božićni se kruh uvijek pripremao u dobroj volji. Vrijedne ruke koje su ga mijesile, ali i vezle natpise na zidnjacima koji su do prije pedesetak godina krasili kuhinje, znale su koliko je truda potrebno da se ispeče lijep kruh koji će krasiti svečani, blagdanski stol. U zlatan i mirisan božićni kruh, koji bi morao izaći iz peći još za dana, domaćica bi umijesila sve dobre želje za iduću godinu. Priprema božićnjaka, ljetnice ili česnice bila je posao kojemu se pristupalo s ljubavlju i pomnjom. Ispeći božićni kruh nije bio samo odraz vještine ili ljubavi prema ukućanima, bogato ukrašeni hljebovi značili su želju za blagostanjem i zdravljem obitelji i imanja u nadolazećoj godini. Zbog toga božićnjaku, izdvojimo tek jedno od niza imena božićnih kruhova, uvijek pripada posebno mjesto među svečanim jelima. Na blagdanskoj, pučkoj božićnoj trpezi, koja nam se danas možda čini priprostom (jela od kiselog kupusa i suhog mesa, krvavice, kobasice, orahnjače i gibanice) božićnjak se isticao kao ukras i simboličan zaziv prosperiteta.
Do pedesetih godina prošloga stoljeća još su se u mnogim hrvatskim krajevima za Božić i Novu godinu pripremale posebne vrste kruha. Spremali bi se oni uglavnom od pšeničnoga, mješavine pšeničnog i kukuruznog ili raženog brašna, a ovisno o kraju iz kojega dolaze ukrašavali su se raznoliko: utiscima čaše, ubodima vilice, biljnim (klas žita, jabuka) ili životinjskim motivima (volovi, svinje, ptice...). Često bi površina kruha bila podijeljena u četiri polja koja su predstavljala godišnji ciklus, odnosno svojevrstan kalendar koji je prizivao zdravlje i plodnost obitelji i životinjama prikazanima na kruhu.
Tradicija pripreme dekorativnih božićnih kruhova danas se uglavnom sačuvala u kontinentalnom području Hrvatske, dok se u krajevima uz more čuva priprema posebnih uskršnjih kruhova i peciva. U okolici Slunja ili u Otoku božićnjak je okrugao hljeb opleten pletenicom od tijesta koja odvaja četiri polja što predstavljaju kalendar. U njima su se mogli naći prikazi volova upregnutih u plug, klasova, mjeseca ili zvijezda. Među grkokatolicima u Žumberku do danas je živa tradicija pripreme posebnoga božićnog kruha koji bi domaćica počela pripremati već rano izjutra. Umijesila bi tijesto od brašna, vode i kvasa od ostatka tijesta od prošloga pečenja kruha. Kada bi se tijesto diglo, oblikovala bi okrugao hljeb, koji se potom ukrašavao figuricama od beskvasna tijesta. Izgled božićnjaka ovisio je o vještim rukama kuharice, ali i mašte djece, koja su često pomagala ukrašavati kruh. Najčešće bi se ukrašavao životinjskim likovima (krava s teletom, volovi s jarmom i bačvicom vina, svinja s praščićima, ovce, magarci, ptice u gnijezdu) te obrubljivao pletenicom od tijesta. Sredina kruha ukrašavala se znakom križa ili jabukom. Moglo bi se nabrojati još mnogo sličnih kruhova koji polako nestaju sa stolova i iz pamćenja. Jedna od mjera zaštite gastronomske tradicije svakako je uvrštavanje jela u Registar kulturnih dobara RH.
Priprema božićnoga kruha koledo iz sela Plemenšćina, ukrašena sa sedam oraha u ljusci kojima je pripisivana moć ozdravljenja i liječenja nekih bolesti (npr. problema s govorom u male djece), zaštićena je kao nematerijalno kulturno dobro RH.
Kao i većina božićnih kruhova, kružnoga je oblika, a ukrašava se orasima u ljusci. Nekoć je broj oraha bio točno određen pa se ukrašavalo sa sedam, dok se danas uglavnom jedan stavlja u sredinu i okružuje sa četiri ili pet oraha. Koledo se priprema od mješavine kukuruznog i pšeničnog brašna (cvajerice), ili kukuruznog i raženog. Kvas bi bio komadić ukiseljena tijesta od prethodna pečenja kruha.
Koledo stoji na stolu do Tri kralja, a pripisuje mu se moć zdravlja i snage, dok se za orahe vjerovalo da pomažu u liječenju nekih bolesti te bi ih se čuvalo kao lijek cijele godine.
Božićnjak, božitnjak, božićnica, badnjak, badnjača, božićna pogača, česnica, kićenka…
Svim je tim blagdanskim kruhovima zajednički njihov položaj kraljeva božićnog stola u čijim se mirisima i dalje osjeća trag davnih običaja i vjerovanja. Priprema tih dekorativnih, a time i složenih kruhova, diskretno je sačuvala poganski i magijski karakter. Božićnim je kruhovima uvijek pripisivana moć zaštite onih koji su ga jeli. Jednako kao i novogodišnjom pogačom ljetnicom, njima se zazivala plodnost uroda te zdravlje ljudi i životinja. Mnoštvo je inačica božićnih kruhova, gotovo da svaki kraj ima svoj recept i svoj naziv. Svima je pak zajedničko što svojim izgledom prizivaju blagostanje i obilje, tako da se na njima ponavljaju motivi klasja, grožđa, upregnutih volova, gnijezda s ptićima, svinje s praščićima..., simbolima koji od davnina znače plodnost, stvaranje i obilje. Oni koji bi jeli kruh bili bi magijski zaštićeni od zla, koje je osobito jako napadalo ljude upravo u badnjoj noći. Komadići božićnjaka dijelili bi se životinjama koje je kućanstvo imalo. Ta jedinstvena gesta kojom ljudi i životinje dijele istu hranu simbolična je i ustrajna tradicija kojom se tražio blagoslov, ali možda i izražavala zahvalnost životinjama iz štalice u Betlehemu.
Izgled božićnih kruhova mogao je nagovijestiti urod sljedeće žetve ili novoga člana obitelji, a konzumiranje kruha štitilo je sve s kojima bi ga ukućani podijelili. Iako se blagdanski jelovnici, kao i sve drugo, uporno i strpljivo mijenjaju i prilagođavaju vremenu, vrlo polako i neopazice mijenjaju se jela koja pripremamo za blagdane. Nove namirnice, mode i ukusi potiskuju stara, francuske salate potisnule su krvavice i kiselo zelje, a kuhanje pašticade za Božić, koliko god nam bila fina, uvijek izazove nostalgičnu lamentaciju moje zagrebačke bake. No komplicirani božićni kruhovi opstaju i još tvrdoglavo čuvaju svoje posebno mjesto za stolom.
