Osobna karta podruma
Restoran kao pokretač svega
Godina 1979. početak je obiteljskog restorana u Kremenju, od početka zasnovana na poljoprivredi, s naglaskom na vinu, kao i na dva desetljeća talijanskoga kuharskog iskustva Marinove majke. Restoran je bio prava avangarda, jer su kao prvi nudili izvorne istarske proizvode. Najveći je iskorak što su od prvoga dana pripremali jela s istarskim tartufom. Markežić kaže da je imao sreću kupiti najveći tartuf na svijetu, predstaviti ga u restoranu i pojesti s drugima!
Obiteljska tradicija
Iako u arhivu postoji još nekoliko boca momjanskog muškata iz 1891, godinu 1981. uzeli su kao utemeljenje novoga brenda Kabola. Tad je njegov otac počeo buteljirati vino (0,75 l) i nuditi ga u restoranu. Vina tog doba bila su jednostavnija, prerada ni blizu današnjoj. To su bila stolna vina, jer za kvalitetno je vino trebalo imati vinograd površine veće od deset hektara jedne sorte, što je u ono vrijeme bilo nemoguće. No već i ta stolna vina dobila su imena, malvazija Vita, teran Moreto, muškat Re. Kako je Momjan prepoznatljiv po muškatu, mislili su stvoriti carstvo muškata, započeli projekt i – stali.
Ime
Ime Kabola je pridjevak. Po tradiciji svaka je obitelj imala nadimak kako bi ih prepoznali, jer po selima ima mnogo Markežića. U posjetu svećeniku don Prodanu u Momjanu zapazio je zapisano ime – Giovanni Markežić Kabola. Otud ideja, na koju su mu se prvo roditelji smijali, a sada je već normalno da ga zovu gospodin Kabola.
Vinogradi i sortiment
Dio vinograda udaljen je samo 500 metara od restorana, jer je vino bilo vezano uz ugostiteljstvo. Prije 15 godina odlučili su ući u projekt njegovanja vina. U bivšoj državi zakoni nisu omogućavali privatniku razvoj podrumarstva i bilo je jako teško. Bila je to jedna od glavnih zapreka zašto vino nije uzelo zamaha prije 90-ih godina. No čim su se stvorili uvjeti da se stvari pokrenu, i u Istri je krenula vinska revolucija. Markežićeva odluka o ozbiljnu ulaganju u vino ostvarena je već 2005, kad su otvorili vinariju s više od 10 ha vinograda, a danas je u posjedu dvadesetak hektara.
Sortiment
Sorte su tradicionalne istarske: 70% malvazije, teran, muškat, cabernet sauvignon i merlot.
Svi su vinogradi na bijeloj zemlji, Štanciji, gdje imaju 12 ha vinograda. S tih položaja dobivaju najkvalitetnije sorte grožđa. Kabola proizvodi nešto manje od 100.000 boca.
Kušana malvazija, prošlogodišnja, još je u punoj snazi i osnovno je vino s vinifikacijom u bačvama od inoksa. Kod malvazije Reserva vinifikacija se obavlja u velikim bačvama od slavonskoga hrasta.
Posebnosti
Jedini u Hrvatskoj radi još dulje maceracije, jer vjeruje da se od malvazije može napraviti ozbiljnije vino koje može dugo trajati, kako bi našoj malvaziji dali drukčiji pečat i novu dimenziju. Vino se radi u amforama, gdje grožđe stoji u kontaktu s talogom 7 mjeseci. To su glinene posude različitih veličina (2000 l, 1500 l) postavljene vani. Amfore iz Gruzije izrađene su od posebne vrste gline.
Naša amfora prva je izašla na tržište 2005, sada je na tržištu godina 2006. U proljeće će izaći 2007. Ta etiketa izlazi svake tri godine na tržište. Toliko treba da vino dobije eleganciju i punoću.
Nastojimo vino raditi kako su ga prema našim saznanjima radili stari Rimljani i Grci. Rezultatima smo jako zadovoljni. Kad smo krenuli, to je bio novitet u njegovanju vina. Danas je vino priznato. Prije nego što sam krenuo u projekt čvrsto sam vjerovao u ono što radim. To sam vidio i po izložbama u zemlji i inozemstvu, na kojima su kompleksnija, macerirana vina koja daju drukčiji osjećaj od onih cvjetnih, voćnih, svježih vina. Imaju eleganciju, trajnost i trag, a osjećaj koji ostaje nakon što se popije takvo vino poseban je i jako dug.
Nagrade i priznanja
Ove godine održala se prva međunarodna manifestacija malvazije na Vinistri u Poreču. Etiketa Reserve potaknula je mnoge razgovore o maceraciji i bila je jedan od šampiona i ta mi je zlatna medalja najdraže priznanje.
Filozofija
Marino Markežić smatra da je raditi vino, kao i svaki drugi posao – stil ponašanja, života i vjerovanja, da je to dio naše kulture i tradicije koja se mora nastaviti. Vino je oduvijek u Istri. Baš kao i amfore, koje se i danas rade kao prije 5–8 tisuća godina. To je samo nastavak tradicije što se mora osjetiti u sebi. Ne može se jedan dan raditi, a drugi ne. I to upravo raditi u ravnoteži s prirodom, vjerovati, to je stil života koji ispunjava duh