Vina Fèlsina, Rancia i Fontaloro obožava dirigent Riccardo Muti, omiljena su njemačkom kancelaru Gerhardu Schroederu, a obvezno moraju biti na stolu kad u svoj omiljeni restoran na Manhattanu ulazi Al Pacino.

Jasno je da ovo zvuči kao moderni PR ugledne tvrtke koja tako komunicira sa svjetskim tržištem. No tržišna strategija Fèlsine, koja je, za razliku od drugih talijanskih vinskih kuća, prvo krenula osvajati inozemstvo, a onda, u recesiji, i domaće tržište, govori o posebnosti te vinske kuće. Imali smo posebnu čast doživjeti ono po čemu se bitno razlikuju od drugih – obiteljski duh na imanju koji nije samo vinarija, već jednostavno – način života. Zadržati tradiciju i prihvatiti samo ono moderno koje će poboljšati sustav, trajan je zavjet koji Giovanni Poggiali, uz obiteljsko prezime, nosi u duši.

Naziv Fèlsina dolazi od Etruščana i znači tvrđava koja dominira ili najviša točka, nalazi se na području nekadašnje Etrurije (750 godina pr. n. e.), a danas, vinskim zemljopisom rečeno, na jugoistočnom dijelu denominacije Chianti Classico, na samoj granici s denominacijom Colli Senesi. Smještena u slikovitom mjestu Castelnuovo Berardenga, udaljena je samo 15 km od Siene, na brežuljku s kojeg se pruža pogled prema divnom krajoliku crete senesi (sienske krete), tog ljupkoga spoja polja i šumaraka na brežuljcima južno od Siene.

To mjesto od povijesnoga značenja već je od 1165. bilo poznato kao hospitalis, oblik odmorišta, na kojem su se hodočasnici raznih nacionalnosti odmarali uz čašu dobra vina te odmoreni nastavljali put na konjima. U to doba dio je to važne Via Francigena, koja je povezivala središnju Europu preko Rima s Jeruzalemom.
Kao i onda, Fèlsina je i danas mjesto gdje se rado okupljaju razne nacionalnosti, sada zbog kapljice dobra vina i(li) ulja.

U vlasništvu obitelji Poggiali od 1966, Fèlsina je u početku imala samo deset hektara vinograda na tristo hektara zemljišta. Domenico Poggiali, osnivač vinarije, uvidio je već tada potencijal zemljišta za razvoj vinarije i nastavio je sa sadnjom vinograda. Na sadašnjih 580 hektara zemljišta Fèlsina ima 94 hektara vinograda i oko 60 hektara maslina.
Fèlsina nije tipična vinarija, već zaokružena farma, koja osim vina i ulja ima velik broj domaćih životinja, voćnjake, povrtnjak, privatni lovni rezervat i odnedavno malu proizvodnju piva.

S geološkog stajališta zemlja Fèlsine prilično je heterogena: u višim dijelovima dominira kamen kvarcnoga pješčenjaka i vapnenca pomiješan s poplavljenim šljunkom, dok u nižim dijelovima prevladava mješavina pješčenjaka i ilovače, koji karakteriziraju vinograde na granici s denominacijom Colli Senesi.

Takvi tereni vinima daju prepoznatljive tanine, kiselost i mineralitet, koji su jako važni za dobivanje kvalitetnih vina duga vijeka, koja maksimalnu zrelost i kvalitetu dosežu tek nakon nekoliko godina ležanja u podrumu.

Prepoznati u svijetu kao pioniri kvalitetnoga vinarstva, već u 70-im godinama prošloga stoljeća, odlučili su se za proizvodnju kvalitetnih vina i kao takvi bili uzor mnogim današnjim vinarijama u Italiji. Od 1983. proizvode chianti classico isključivo od vrste grožđa sangiovese. Iste godine Fèlsina se odlučuje za proizvodnju danas poznatih riservi kao Rancia i Fontalloro, koji su Fèlsinu doveli na sam vrh svjetske vinske scene.

Vina Fèlsina već više od trideset godina dobivaju najveća priznanja svih svjetskih vinskih kritičara i časopisa.

Vinarija Fèlsina
Giovanni Poggiali izvršni je direktor po funkciji, ali i pravi zaštitnik obiteljskoga nasljeđa. Emotivno govori, ali i, što je još važnije, djeluje. Unapređuje pojedine segmente obiteljskoga gospodarstva uz stalno razmišljanje o funkcioniranju cjeline.

Ovdje radim od osamnaeste godine. Treća sam generacija obitelji Poggiali ovdje. Najstariji sam od troje braće iz obitelji koja potječe iz Ravenne, jednog od najstarijih gradova na Jadranskom moru, koji ima poveznicu sa sortom sangiovese. Moj djed kupio je imanje 1966. s jasnom vizijom da proizvodi stopostotni chianti classico sangiovese, što je tada bilo zabranjeno! Rođen sam u Firenci 18. prosinca 1971, gdje sam proveo čitavo djetinjstvo s majkom, ocem i bakom. Moj prvi dolazak u Fèlsinu bio je na Božić 1971. Tu sam kršten, ovdje u ovoj kapelici. Svi moji prijatelji otišli su studirati u Bolognu, a ja sam izabrao studirati pravo u Sieni kako bih bio što bliže ovom mjestu. Nakon šest mjeseci studiranja otišao sam ocu i rekao mu da je bolje da ne bacamo novac i da idem raditi sa stricem na imanju u koje sam zaljubljen i danas. Pristao je. Imao sam priliku biti ovdje u devedesetima, kada se kvaliteta vina i proizvodnje u Italiji povećala. Bila je povlastica raditi ovdje još dvadeset godina uz djeda, oca i strica. Posadio sam sve nove vinograde u devedesetima i održavao sangiovese. Fèlsina je jedno od rijetkih modernih poljoprivrednih imanja gdje možete kušati čisto sangiovese-grožđe. Mislim da nam je to najveća prednost.

Vino smo najprije izvozili, a tek onda ga počeli prodavati doma, u Italiji. Ocu je odmah bilo jasno da je to jedini put kojim moramo poći. Danas izvozimo 70–75% proizvodnje. Talijani su takvi: da bi vas cijenili doma, morate prvo biti cijenjeni izvan Italije.

Bili smo među prvima koji su počeli koristiti barrique-bačve. Išli smo ukorak s novim tehnologijama uvijek imajući na umu tradiciju, koja je na prvom mjestu. Oduvijek smo pazili čime štitimo lozu i grožđe, jer ipak su naša jetra i želudac prvi konzumenti. Zdrav je razum naš glavni savjetnik.

Vino kao dio cjeline
Imao sam priliku osobno vidjeti promjenu tradicionalne tisućljetne poljoprivrede. Ovdje u Toskani među posljednjim smo obiteljima zaokružena ekonomskog sustava gdje farmeri žive u kućama, imanje se sastoji od jedne parcele, imaju domaće životinje i samoodrživi su. U srcu nosim veliko poštovanje prema djedu, ocu i stricu, jer su u modernoj eri održali ideju o jednoj parceli. To je ono što i dalje želim.

Proces inovacija i novih proizvoda mora biti prirodan, ništa na silu. Imajte na umu da je ovo poljoprivredna farma. Ako želiš stvarati kvalitetan proizvod, nemoj očekivati velik novčani dobitak. Ukupna je imovina važna.

Prošle, 2015. godine, na tržište smo izbacili dva nova vina: jedno vrhunsko (Colonia) i jedno najniže kvalitete (Chianti Colli Senesi). Posadili smo jedne od prvih nasada chardonnaya i crnog pinota u Toskani. Punimo chardonnay od 1987. (I Sistri). Trenutno radimo kompleksniji chardonnay – Reservu. Sorta sangiovese čini 80% proizvodnje, jer je to naša obiteljska tradicija. Kod preostalih 20% radimo s uvaženim vanjskim enolozima. Toskanci su jako konzervativni, pa mi tih 20% (npr. spumante) pomaže da proširim vidike mladim ljudima u toskanskim podrumima. Kad sam u osamdesetima počeo raditi chardonnay, nije bilo lako. Sjećam se starca koji je plakao kad smo tražili da sasiječe stari vinograd trebbiana i posadi nove mladice chardonnaya. Tada sam imao četrnaest godina. U svim našim vinima postoji jak identitet.

Važno je da se zajednica ljudi koji rade na farmi povezuje i napreduje. Još smo stotinjak godina iza Burgundije. Katkad se događaju pogreške, no ljudski je griješiti. To je njihova vinska zajednica. Pijemont i Toskana (Chianti) vinske su regije koje se brzo razvijaju i gdje je žarište na dobrobiti zajednice, a ne pojedinca. Postoje udruge proizvođača. Tamo uspoređujemo naša vina i međusobno si pomažemo. To je važno za budućnost. Sjetite se da smo Talijani, tako da je ovo malo čudo (he, he)!

Posveta djedu
Ova čaša vina koju držim posebno je bliska mome srcu jer sadržava vino Colonia Chianti Classico Gran Selezione koje se radi od grožđa iz vinograda na vrhu brda usred šume. Posvećeno je mome djedu. Moj djed i otac dinamitom su raskrčili dio zemlje za taj vinograd. No nisu uspjeli završiti 70-ih budući da je tada (zbog terorizma) uporaba dinamita zabranjena u poljoprivredne svrhe. Teren je bio jako kamenit i tako je stajao nedovršen dva desetljeća. Nakon što sam navršio osamnaestu, zamolio sam djeda novac da završim započeto. Trebalo mi je dvije godine. Tamo sam posadio sangiovese, no djed je umro i od tada sam mu želio posvetiti vino. Colonia spaja svjedoke triju generacija, Poggialija – osobe koja je kupila ovo imanje, do treće generacije – mene koji radim s vinogradima. Trebale su godine za izbor dobra grožđa. U vino Colonia ne ide cjelokupna proizvodnja navedenoga vinograda, već samo selekcija. Konačno sam 2006. uspio proizvesti Coloniju. Ovo vino i priča nije marketinški trik, već prava oda djedu. Velika ljubav prema imanju, obitelji, vinu i tradiciji krije se u imenu Fèlsina. Mislim da su to mnogi prepoznali. Molim se da uvijek budem vjeran tomu i da ne izgubim taj osjećaj da je raditi ovdje pravi blagoslov. Od dječačke dobi želim uzvratiti zajednici i drugim vinarima. Ovo je jedan od najboljih poslova na svijetu. Obuhvaća razne aspekte (od poljoprivrede, preko rada u podrumu, do marketinga i prodaje). Vrlo složeno, ali na kraju tako jednostavno. Za mene – fantastično.

Pivo & vino
Nedavno smo pokrenuli pivovaru najviših standarda, prvu pivovaru u Chiantiju. I tu je ideja imati farmu na kojoj žive ljudi i samu proizvodnju. Želimo ovdje uzgajati pšenicu i ječam za pivo. No ako pivo proizvedeno u potpunosti od naših proizvoda ne bude dovoljno dobro, kupovat ćemo različite vrste žita iz cijeloga svijeta. Svjetsko tržište još ne razumije čemu visoka cijena za kvalitetno pivo. Mi ćemo svejedno pokušati. Kad je moj djed išao u Ameriku 70-ih godina prošloga stoljeća s bocom sangiovesea, bilo mu je teško prodati tu sortu, a danas se sangiovese smatra jednom od najboljih sorta na svijetu. Netko mora početi!

Kako se može dodirnuti svijet radeći na imanju na traktoru
Moje osoblje smiješna je mješavina tradicije i modernog doba. Srednje smo velika tvrtka (ja to zovem bastard size), što je sjajno. Komercijalni direktor može sudjelovati u stvaranju vina, možemo zajedno ići u podrum ili u lov. Isto vrijedi za svakoga mog zaposlenika. Kad se vratim s poslovnog puta, ljudi iz kuhinje, čuvari ili enolozi pitaju me, npr., kakvo je bilo vrijeme u Bostonu? Prisna je atmosfera među nama i uzajamno poštovanje. Svi razumiju kakav posao radimo. Kako prodajemo u raznim zemljama svijeta, imaju mogućnost dodirnuti taj svijet radeći na imanju na traktoru. Vjerujem da i oni to cijene.
Cijenimo i mi, koji smo sve to i osobno doživjeli. A i kupci širom svijeta koji su osjetili taj iskreni trud u čaši vina. Vina Fèlsina.