Cuj

Damijel Kraljević

Inženjer vinarstva Danijel Kraljević, rođen 1973, i danas se sjeća događaja iz svog ranog djetinjstva, kad ga je djed August Zubin – dok je orao zemlju u vinogradu – smjestio na drveni plug između sebe i volovske zaprege. Mali Danijel bio je ponosan što s djedom po majčinoj lozi obavlja važne poslove u vinogradu, a upamtio je i djedovu uobičajenu uvodnu rečenicu / poštapalicu Cuj, neka ti recen… (Čuj, da ti kažem…) kojom se na lokalnom narječju obraćao unuku, mještanima i svima s kojima je razgovarao.

Mnogo godina poslije, kad je suvremenim metodama i vizionarskim projektom nastavio obiteljsku vinogradarsku, vinarsku i maslinarsku tradiciju, modernu vinariju i uljaru Danijel nije nazvao svojim prezimenom, nego šarmantnom uzrečicom svoga djeda Cuj, odajući tako počast čovjeku duboko ukorijenjenu u posao kojim se danas bavi obiteljsko gospodarstvo njegova unuka.

Suvremena vinarija i uljara

Danijel Kraljević završio je srednju poljoprivrednu školu u Poreču, potom se upisao na ekonomiju, a nekoliko ispita prije diplomskog odlučio se za nastavak školovanja na Poljoprivrednom fakultetu, gdje je diplomirao vinarstvo. U to je doba ubrzano razvijao obiteljsko poduzetništvo, maslinarstvo i vinarstvo, opremajući vinariju i uljaru Cuj suvremenim postrojenjima, pa danas u tehnološki sofisticiranoj i visoko kapacitiranoj uljari prerađuje ne samo svoje masline (črna, buža i bjelica) nego i masline najuglednijih istarskih uljara Duilija Belića, Klaudija Ipše…

Farnažine nedaleko od Umaga, rodno mjesto Danijelove majke Renate, u kojem je vinarija i uljara Cuj, bilo je poznato po fornažama, starim pećima u kojima se nekad palio kamen i dobivalo vapno. Obitelj oca Danila podrijetlom je iz okolice Grožnjana, a na staroj kamenoj ploči ugrađenoj iznad kućnih vrata uklesano je prezime Kraljević i godina 1783.

Obiteljske poljoprivredne površine u tom su siromašnom kraju bile zasađene maslinama i lozom, a manjim dijelom i ratarskim kulturama. Iako je u doba puberteta sanjao kako se što više udaljiti od zemlje, Danijel se u zreloj dobi, na pragu tridesetih, sve više oduševljavao vinogradarstvom i maslinarstvom, kao da je iznenada proklijalo sjeme koje mu je u djetinjstvu usadio djed August. Kao sin jedinac preuzeo je odgovornost za nastavak obiteljske poljoprivredne tradicije.

Tri vinogradarska položaja

U obiteljskom je vlasništvu oko šest hektara vinograda. Ove godine sade lozu još na dva hektara, a planiraju ih ukupno deset, čime bi dosegnuli površinu koja bi zadovoljavala njihove vinogradarske ambicije usklađene s proizvodnim kapacitetima. Nedaleko od kuće vinogradarski je položaj Baština, drugi je položaj Vela Boška na putu prema Umagu, a treći Sveta Lucija kod Buja, bijela zemlja dobivena od oca Danijelove supruge Antonije, koja ima knjigovodstveni servis i njime se uključuje u obiteljski posao. Na sva tri položaja zasađena je malvazija (oko 65%), a na položaju Vela Boška, na dijelu duboke crvenice bogate mineralima, teran (20%), chardonnay, muškat i merlot. Sadašnja je proizvodnja oko 40.000 boca, a cilj je – nakon sadnje novih vinograda – dosegnuti 50.000 boca, što su i kapaciteti podruma.

To je zlatna brojka, odnosno količina za koju smatram da je mogu potpuno kontrolirati, marketinški poticati i usredotočiti se na neprestano poboljšanje kvalitete vina.

Svako proizvodno povećanje zahtijevalo bi i nove investicije u podrumu i proširenje kapaciteta, a ja se namjeravam usredotočiti na kvalitetu proizvoda i osuvremenjivanje postojeće opreme, što je u vinarstvu neprestana potreba. Tržištu nudim ono što i sam volim, a to su mlada, svježa vina koja je katkad teže proizvesti nego odležalo vino, koje se u podrumu u procesu odležavanja može poboljšavati. Još prije dvadesetak godina počeli smo proizvoditi danas vrlo popularan rosé, osobito prihvaćen među strancima, nakon čega su ga objeručke prihvatili i naši vinoljupci. Za rosé se često misli da ga vole jedino žene, a ja pak smatram da ga preferiraju muškarci. Proizvodimo ga od terana (oko 70%), merlota (25%) i stare sorte hrvatice kojom nas opskrbljuje naš kooperant (5%). Rosé nije samo ljetno vino, a naša se etiketa prepoznatljivom i moćnom strukturom uklapa u moju viziju svježih vina s karakterom, ističe Danijel Kraljević.

Treća generacija vinara

Danijel Kraljević pripada trećoj generaciji istarskih vinara, koja na vinskoj sceni stasava nakon Matoševića, Kozlovića i Degrassija kao prve, a potom i Coronice, Armana, Pilatta kao druge.

U sklopu vinarije jest i kušaonica, predviđena za posjet manjih skupina turista ljeti, a u izvansezonskim mjesecima za poslovne razgovore i unaprijed dogovorene aranžmane. Oko 90% proizvodnje vina Danijel Kraljević plasira na domaćem tržištu, a desetak posto izvozi u Italiju i zemlje Beneluksa.

Podrum je dijelom napravljen u živoj stijeni, ostavljenoj kao vidljiv dio podrumskoga prostora, a dijelovi iskopanih stijena rabljeni su kao suhozid od kojeg je sagrađena kuća. Kamen je, mljeven u pijesak i pomiješan s cementom, korišten za betoniranje, a prosijana crvena zemlja iz vinograda, pomiješana s vapnom, na starinski je način nanesena na fasadnu podlogu, čime se dobila terakotna boja pročelja kuće, skladno uklopljene u okoliš.

Kraljevići imaju oko 1200 maslina, a planiraju zasaditi još 1500, kako bi kao konačni cilj dosegnuli 3000 stabala. Ovisno o godini proizvode oko 3000 litara prvoklasnoga maslinova ulja.

Danijel se nada da će mu se u obiteljskom poslu pridružiti sin Evan, polaznik srednje poljoprivredne škole u Poreču, a možda i mlađa kći Lara.
Cuj, neka ti recen… samo neka tako gre, rekao bi djed August da je živ.

Vina Dobravac

Ako posjetite Rovinj, jedan od najljepših gradova na Jadranu, te u njega ulazite najstarijom cestom, koja iz pravca Kanfanara vodi prema uvali Valdibora, ne možete izbjeći posjed obitelji Dobravac. Na adresi Karmelo 1, uz malu crkvicu Majke Božje od Karmela, skreće se Dobravcima. Iz dvorišta pruža se prekrasan pogled na staru jezgru Rovinja, a u lijepo uređenu dvorištu smjestila se mala obiteljska vinarija Dobravac. Osim vinarije, obitelj Dobravac vlasnik je prekrasne vile za odmor, a uz Damira u poslu je i supruga Natalina te djeca Carla i Matej.

Vinarija Dobravac proizvodi šest etiketa vina, koja nose glazbena imena te se poput glazbe dižu od laganoga prema težem. Imena – Suita, Sonata, Simfonija, Tocata, Fuga i Allegro – osmislio je Damirov kum, akademski glazbenik, Massimo Brajković. Bavljenje vinarstvom, potaknuto posve nekomercijalnim pobudama, za Damira Dobravca zapravo je ekskluzivnost i zadovoljstvo koje si je mogao priuštiti tek nakon uspješne karijere jednog od najvećih proizvođača voća i povrća u Istri.

Prvoklasnim voćem i povrćem, s vlastitih polja koja se nalaze u krugu od tri kilometra od Rovinja, puna dva desetljeća Dobravac opskrbljuje restorane, trgovine i hotele pod geslom najkraći put od polja do stola. Istodobno je dugo zatomljenu strast prema vinarstvu, korijenski vezanu uz obiteljsku tradiciju, 2008. pretvorio u vlastitu vinsku etiketu. Damirovi roditelji otac Gašpar i majka Foška doselili su se pedesetih godina prošlog stoljeća u Rovinj te su uskoro podigli kuću od koje je nastalo današnje impresivno imanje. Gašpar i Foška od početka su se bavili poslom koji su naučili u rodnim selima, a to je maslinarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo. Uz te djelatnosti počeli su se baviti i iznajmljivanjem soba prvim poslijeratnim turistima, koji su počeli posjećivati Rovinj. Nakon što je mladi Damir preuzeo gospodarstvo, unaprijedio ga, završio višu ekonomsku školu, a supruga Natalina, riječko-istarskih korijena, opatijski Fakultet za menadžment u turizmu. Mladi bračni par prionuo je u kriznim ratnim vremenima podizanju obiteljskog gospodarstva koje je zahvaljujući otkrivanju izvora vode, pogodovalo brzom razvoju proizvodnje povrća i voća.