Osobna karta podruma
Počeci
Kako se Ernest Tolj stvorio u svijetu vina? Pitaju se i pitaju ga mnogi. Kao mlad i vrlo uspješan poduzetnik odlučio se na vrlo radikalan životni potez. Odmakom i umirovljenjem od zahtjevnog i stresnog korporativnog posla upitao se, što sada? Bilo mu je, kaže, dosadno pa je odlučio kupiti vinograd, pa posaditi prvi, pa drugi… I tako je počelo. Ljubav prema vinu i interes za vino oduvijek postoji. I on i supruga Ivana, koja ga vjerno prati u svakom vinskom koraku, veliki su ljubitelji plemenite tekućine, a postojala je i obiteljska tradicija proizvodnje vina za kućne potrebe. Korak po korak, vinograd po vinograd, s vrlo jasnim ciljem i vizijom. Proizvoditi samo najbolje i hrvatskoj vinskoj sceni podariti veliko vino od plavca malog s Pelješca i Dingača. Ali tu priča ne prestaje...
Vinogradi i sortiment
Njihova su djeca nazvana po svecima, a vinogradi Sv. Lucia, Sv. Roko i Sv. Ante, nazvani su po njima. Počelo je s prvih 14 ha vinograda plavca malog u Komarni (Sv. Roko), a nastavilo se preko mora, na Pelješcu (Sv. Lucia) s dodatnih 8 ha, od kojih je trenutno 4 ha na rodu. Onda su se zaputili na sjever, u Istru i Radovane. Kupili su zemlju s namjerom da posade masline, ali su na savjet znalaca umjesto maslina zasadili 14 ha vinograda (Sv. Ante – malvazija i chardonnay). Spojili su tako dva kraja Hrvatske. Sveta brda, more i kopno, bijelu Istru s crvenom Dalmacijom. U vinogradarenju igraju se i eksperimentiraju. Na Dingaču pokušavaju s uzgojnim oblikom na kolac jer su pronašli da se nekada davno tako uzgajalo i vjeruju da takav uzgoj donosi pozitivne pomake. Obrada je 100% ručna, dok se u vinogradima u Komarni i Radovanima koriste mehanizacijom. Ernest vjeruje da se sva pažnja, predanost i preciznost u vinogradarenju najbolje osjeti kad njihovo vino dospije u bocu i čašu.
Podrum, tehnologija, vina
Ideja je da se u svakom od vinograda izgradi po jedna mala boutique-vinarija kapaciteta 30.000–40.000 butelja, a dotad se sve grožđe hladnjačama dovozi i prerađuje u privremenom podrumu u Dicmu kraj Splita. Grožđe se bere u male kašete od 10 kg, a grozdovi se pomno sortiraju i u preradu idu samo oni potpuno zdravi. Iako znači povratak starim i zaboravljenim tehnologijama, prerada je inovativna i po mnogočemu drukčija. Mnogo je, naizgled sitnih, detalja koji utječu na kvalitetu. Veći dio plavca fermentira u barrique-bačvicama, a i betonski tankovi vraćeni su u Dalmaciju. U ovom slučaju oni s cementnom glazurom. Za preradu bijeloga grožđa koriste se tzv. betonskim jajima i vjeruju da malvazija vinificirana i odnjegovana u njima daje posve drukčije i mnogo bolje rezultate. Malvazija se kupažira s određenim postotkom chardonnaya, koji daje dodatnu strukturu. Malvaziji drvo više oduzima nego što joj daje i zato ga ne rabimo, napominje Ernest. Inoks se gotovo više i ne upotrebljava, osim za rosé. Godišnja je proizvodnja oko 16.000 butelja, a cijeli proces, od vinograda do konačnog proizvoda odvija se pod dirigentskom palicom velikog Michela Rollanda. Do suradnje je došlo vrlo spontano. Napisao sam mu pismo, koje je potaknulo njegovu znatiželju. Uskoro je stigao na Dingač, oduševio se ljepotom i jedinstvenošću položaja i suradnja je započela.
Filozofija
Vino je velika priča, a jedina je istina u čaši. Možemo biti ekolozi, biodinamičari, prirodnjaci, kemičari, najpametniji, najbolji. Možemo imati najbolje vinograde, najčišće podrume i najsuvremeniju tehnologiju, ali na kraju sve se vidi, osjeti i okusi u čaši. Želim dobiti i pružiti najbolje od plavca i najbolje od malvazije. Najbolje i najvrednije. Nešto u što je uloženo mnogo truda, rada i znanja i nešto što baš zbog toga neće biti nimalo jeftino. Da bi se dobio maksimum od plavca na Dingaču, to košta i to jako mnogo. Ne volim kemiju i nastojimo proizvesti vino na najprirodniji mogući način, ali time se ne koristimo u marketinške svrhe. Oni koji kušaju i piju naša vina prepoznaju kvalitetu. Mislim da napredujemo sa svakom berbom i to me veseli.
Ljudi
U Saints Hillsu zaposleno je 26 ljudi, a u sezoni još 20–30. Ernest i Ivana zajednički sudjeluju u svim fazama planiranja, odlučivanja, marketinga i promocije, a redovito su prisutni i u podrumu za vrijeme prerade. Obitelji Marić i Ivetac brinu se o vinogradima, a mladi enolog Andro Jeličić vodi podrumarski dio i ima sreću da može učiti od najboljeg. Ernest će za Michela reći da je hodajuća enciklopedija i da čovjek može mnogo naučiti slušajući ga. Uštedio nam je mnogo novca koji smo bili spremni uložiti u, po njemu, nepotrebnu opremu. Njegujemo poslovno-prijateljski odnos i zadovoljstvo je obostrano.
Budućnost
Izgradnja vinarije u Istri i dovršetak vinarije na Pelješcu. Uskoro na tržište prvi put izlazi linija iz vinograda Sv. Roko u Komarni, koja će cjenovno biti znatno pristupačnija od Dingača. Planiramo u sljedećih nekoliko godina tržištu ponuditi vrhunsku liniju malvazije i plavca. Bit će to vrlo male količine i ta će se vina prodavati na raznim aukcijama i večerama, u humanitarne svrhe. Želimo i dalje razvijati prepoznatljivost našega brenda. Eksperimentirati i neprestano istraživati put do najboljega. Tržište? Već od prve berbe 70% naših vina išlo je u izvoz, a čini se da će to ove godine biti više od 80%. Da, želimo proizvoditi i izvoziti vrhunska hrvatska vina. U kratkom vremenu pokazali smo da je to moguće. Mala vinarija s velikim snovima. Tri vinograda na zajedničkom putovanju u potrazi za savršenstvom u lozi i vinu. Sretan put i mirno more im želimo.