Dugo macerirana bijela vina posljednjih godina sve više zaokupljaju pozornost ljubitelja vina, što nas je nagnalo da posjetimo jednog od vinara najzaslužnijih za njihovu ekspanziju. Najčešće ih nazivamo narančastim vinima s obzirom da njihova intenzivna boja podsjeća na narančastu, jantarnu i zlatnožutu. Jedan je od uzroka toga zanimljivog vizualnog identiteta maceracija. Maceracija je uobičajen postupak kod proizvodnje crnih vina, a prije se tradicionalno koristila i u vinifikaciji bijelih vina. Neobična, definitivno drukčija bijela vina sa često osjetnom oksidacijom, pa čak i taninima, možda će zbuniti neupućena potrošača, no znalci će vam rado pojasniti kako je produljena maceracija masulja utjecala ne samo na boju nego i na kakvoću tih vina. S obzirom da kožica i sjemenke grožđa sadrže pigmente i fenole, maceracijom se intenzivira njihova boja i okus.
Macerirana vina povezujemo s organskim, biodinamičkim ili ekološkim pristupom koji uglavnom jesu, ali i ne moraju biti u korelaciji.
Stanislao (Stanko) Radikon zasigurno je među najvažnijim proizvođačima maceriranih vina. Zaselak Oslavia sa samo 150 stanovnika, u srcu Collija na razmeđu Italije i Slovenije, nevjerojatno je bogat velikim vinarima, od Radikona do Gravnera, Darija Prinčiča i Antonija Primošiča, obitelji Fiegl, izvrsnih vinarija La Castellada i Il Carpino.
Tražeći zimus Stankovu kuću i podrum naišli smo na starijega gospodina kako čupka neku travu uz cestu: Oprostite, znate li gdje je vinarija Stanka Radikona? Da, znam. Jeste li vidjeli kuću ispred koje stoje amfore? To je moja kuća, kaže nam legendarni Joško Gravner. Vratite se stotinjak metara unatrag i skrenite lijevo.
Radikon i Gravner nemaju isti pristup, ali njihove se filozofije definitivno slažu da je cilj na beskompromisno prirodan način proizvesti vino.
Godine 1980. počeo je Radikon puniti prve boce i, kao i ostali u tom kraju, koncentrirao se na rebulu, autohtonu bijelu sortu koja se u 14. stoljeću udomaćila i uživa u krajoliku Collija. Iz poštovanja prema zemlji i okolišu 1995. izbacuje sva kemijska sredstva iz vinograda i podruma. Dvije godine poslije započinje s maceriranjem svih svojih bijelih vina. Smanjuje prinose po trsu na 4–5 grozdova, povećava bioraznolikost u vinogradu i sve poslove obavlja ručno. Mladi vinogradi imaju 9500 trsova po hektaru vinograda, dok oni stariji znatno manje.
Podno kuće i podruma, okrenuti prema jugu i jugoistoku, nalaze se njegovi vinogradi. Pogledaj kako su obasjani. Vjetra ima uvijek, što daje dobar protok zraka vinogradima. Zime su hladne jer nismo daleko od Alpa. Pogledaj ovu zemlju, pogledaj ovaj kamen, to je opoka. Ona je zaslužna za mineralnost u našim vinima. Ovdje sam zasadio pignolo. To je stara sorta koja dolazi sa zapadne strane talijanskih Brda. Tamno je, crno, ima velike tanine, ali nisu zeleni već fini, i relativno visoke kiseline. Sigurno će biti dobra vina. Potrebno im je barem 10 do 12 godina da se pripreme za tržište. Ja ću ih čekati koliko god treba.
Radikonovi vinogradi stari su između 17 i 70 godina. Prostiru se na 12 hektara od čega je vlastitih 3,5 ha na talijanskoj strani, kao i 5,5 ha koje su uzeli u najam, dok je ostalo na slovenskoj strani Brda. Od bijelih sorata zasađeni su: Ribolla gialla (rebula), pinot sivi, sauvignon, sauvignonasse (Tocai Friulano), chardonnay, a od crnih merlot i pignolo. Duge maceracije s alkoholnim vrenjem pokazale su se odličnima za sorte poput rebule i oživile pomalo zanemarenu sortu.
Prirodno, bez kompromisa. To je Stankov moto. Moj je otac bio biodinamičar, a da to nije niti znao. Nastavljam njegovim stopama. Kad je Rudolf Steiner pisao o biodinamici, nije govorio specifično o vinu, govorio je o prirodi. Slijedim i Mjesečev sjetveni kalendar Marie Thun, ali ne želim biti za išta isključivo vezan. Moram ostati potpuno otvoren i promatrati prirodu koja nas okružuje. Ona će mi reći što i kako…
Stanko ne razmišlja o proširivanju vinograda i povećanju količine vina. Godišnja je proizvodnja 30.000–35.000 boca i to mu se čini optimalnim. Ne zanima ga hoće li imati nekoliko tisuća boca više ili manje, zanima ga samo kvaliteta. Ovo je količina koju možemo potpuno nadzirati. Njegov sin Saša, diplomirani enolog, sudjeluje u svim fazama rada. U podrumu drži zadnjih pet, šest berbi. Bijela vina dozrijevaju u bačvama po četiri do pet godina, a crna i do šest, pa još godinu, dvije u boci prije negoli ih pusti u prodaju. Koristi velike drvene bačve za bijela vina, a rabljene barrique-bačvice za crna. Dugo dozrijevanje važan je faktor u razvijanju vina.
U ovim bačvama radimo sve, maceriramo, ručno miješamo, ne nadziremo temperaturu, sumpor stavljamo u najmanjim mogućim količinama, ne dodajemo bistrila niti filtriramo vina. Godine 2002. nismo uopće koristili sumpor, jer to je bila stvarno luda berba. Posljednja berba bila je takva kakva jest. Sigurno nije odlična, ali dali smo sve od sebe da napravimo najbolje od onoga što nam je priroda dala. Berbu smo započeli 15. rujna i završili je sredinom listopada. Nismo brali svaki dan, jer nas je svako malo prekidala kiša. Grožđe je bilo potrebno neprestano čistiti. Rezultat neće biti tako loš. Kiseline su veće, alkoholi nešto niži, drastično smo smanjivali prinose i zadržali samo najbolje grožđe. Ne rabimo kupovne selekcionirane već svoje, autohtone kvasce.
Iza sebe imam 34 berbe i svaka berba, kao i svaka godina, sama za sebe je novo iskustvo. I to me veseli.
Stanko se ne koristi amforama, jer kaže da ih u ovim krajevima nikada nije bilo. Amfore su zanimljive i imaju neke prednosti, ali drvo smatra ispravnom odlukom. Do 1997. rabio je barrique-bačvice, no velike bačve pokazale su se izvrsnima za njegova vina. Ne propuštaju toliko zraka, što je bolje za bijela vina.
Stanko nam priča da je zadovoljan prodajom vina. Mnogo izvozi, ponajviše u Japan i SAD, ali isto tako odlično posluje sa skandinavskim zemljama i Francuskom.
U početku smo imali problema na carini kod izvoza, jer naša vina nisu filtrirana, zamućena su (maglovita), no sad su ta vina prihvaćena i vrlo tražena. No ja ne radim vina zato da bih ih lakše prodao, već zato da uživam dok ih pijem. Ne zanimaju me trendovi, niti se želim dodvoravati nekom tržištu. Ako nemaš dobro, zdravo i zrelo grožđe, uzalud ti duge maceracije i fermentacije, amfore, bačve, sva tehnologija i ina sredstva. Sve počinje i dolazi iz vinograda.
Nakon obilaska vinograda i podruma zajedno sa Stankom i Sašom te suprugom Suzanom degustirali smo Rebulu 2000, 2006. i 2007, Oslavje 2003. (chardonnay, pinot sivi, sauvignon), Fuori dal tempo 2000. (chardonnay, sauvignon), Slatnik 2012. (chardonnay, sauvignonasse) i Jakot 2007. (sauvignonasse). Sve redom fantastična i velika vina. Zanimljivo je da ih Stanko puni u boce od pola litre i litre. Primijetio sam da u boci od litre vino zrije savršeno, kao u magnumu. Mala polulitrena boca dovoljna je ako ideš u restoran i želiš sa suprugom popiti čašu vina. Ako vas je u društvu više, onda će litrena boca biti primjerenija, našalio se Stanko.
Stanko za svoja vina ustrajava na uporabi velike čaše s temperaturom serviranja nikako ispod 15 °C.
Radikonova su vina ekstravagantna mirisa i složena okusa, vina koja odražavaju terroir, ili kako ih volimo nazivati, vina za meditaciju. Nama se jako sviđaju.
