U zemlji povišću pritrujenom u kojoj je teško pronaći mnogo pojmova s tradicijom, devedeset godina nekoga hotela zaista izaziva divljenje. Hotel Park pojam je ugostiteljstva, koji se u burnoj nacionalnoj povijesti povezao s brojnim naraštajima u njihovim najvažnim životnim trenucima, ali ne samo krštenjima ili vjenčanjima
Pozicijom na znamenitom splitskom kupalištu Bačvice, u čarobnom zelenom okolišu, s legendarnom terasom, hotel ima preduvjete za pravi gradski hotel u kojem možete boraviti ili samo doći na piće ili ručak. Zato devedesetogodišnja tradicija i ne čudi toliko. No, da ne nabrajamo tehničke detalje o broju soba i bogatstvu sadržaja (www.hotel-park-split.hr), mnogo je bolje da prepustimo riječ djelatnicima hotela.
Zgrada Hotela Park izgrađena je davne 1921, kaže nam Joze Tomaš, direktor hotela, i odmah je namijenjena za hotel. Zvao se Imperijal, a poslije je preimenovan u Park. Već je 90 godina na tržištu kao hotel. Hotel Park je u mislima i glavama svih Splićana njihov drugi dnevni boravak, njihovo mjesto druženja. Ovo je uistinu okupljalište svih građana i ponosni smo da je tako i danas. Kod nas se sastaju tri Rotary kluba te šest splitskih Lions klubova. Kad Splićani žele impresionirati ili počastiti nekoga gosta, preporučit će mu noćenje u Parku, bez obzira što ima novih i udobnih hotela u Splitu, Park se i dalje smatra najekskluzivnijim hotelom.
Ta tradicija, sjesti i doručkovati na terasi gdje vam vrapci dolaze na stol, nešto je neponovljivo. Splićani se time hvale. Postoji uzrečica kod nas Splićana kad želimo reći da smo nešto dobro pojeli: A, jilo se ka u Parka! Na to smo i dan-danas ponosni. Među gostima koji su prošli kroz naš hotel bili su predsjednici, premijeri, okrunjene glave, političari… Stalno smo mjesto i sadašnjih političara, naših celebrityja, slavnih nogometnih reprezentacija i klubova (Brazil, Njemačka, Poljska, Roma, Dinamo). Tu svi oni održavaju svoje presice, noće. Teško je i nabrojiti tko je sve prespavao kod nas u Parku. A i teško je da netko tko je posjetio Split nije navratio i u Park.
Imamo stalne goste koji dolaze u Park godinama i oni imaju svoj šugaman (ručnik) s izvezenim imenom, koji ih dočeka u sobi. Oni su prijatelji hotela Park. Takvim sitnicama nastojimo im pokazati posebnu pažnju, jer mi smo mali hotel i svaki nam je gost kralj i broj 1.
Svjesni smo svojih nedostataka, ali i svoje vrijednosti i reputacije. Odgovorni smo prema toj tradiciji i imenu, i oni nas stalno tjeraju da se trudimo i idemo dalje.
90 kuna za 90 godina
Želeći počastiti sugrađane i druge goste u povodu velike obljetnice, hotel prigodno nudi cijele godine menije za 90 kuna pod sloganom I naši stari su tu jili i pili. Naravno da to nije jedini motiv dolaska, o čemu nam govori šefica kuhinje Marija Lulić. U hotelu radim od 1984. Već prve godine s kuharskom ekipom išla sam na Olimpijadu u Sarajevu (glavni organizator Stanko Erceg i ekipa Hotela Intercontinental iz Zagreba te mi s Hvara, Brača i iz Splita tamo smo bili 45 dana!), poslije na summit nesvrstanih u Beograd, a bila sam i u Češkoj, Irskoj, Italiji, Španjolskoj te kod svih naših susjeda.
O tome što najviše traže gosti kaže: Gost uvijek hoće nešto novo. Naše pašticada i rožata stvarno su poznate. Prije smo imali i domaći sladoled. Imali smo aparat u kojem smo svaki dan kuhali 20 litara sladoleda, a često smo morali i kupovati dodatnih 10 litara! To je bila ludnica, kupovi u Parka. Gospoda su se okupljala. Svi su pitali: Ideš na kup u Park? To je bilo prije rata. Što se najviše jelo nekad, a što danas? Piletinu su tada jela gospoda, a danas sirotinja, ha, ha. Ide i riba i meso. Stalno nešto dodajemo u jela. I moramo imati širok izbor jela, jer neki gosti ljeti borave kod nas i cijeli mjesec.
O namirnicama s pazara i problemima nabave, o razlici kvalitete ribe s raznih dijelova Jadrana, o… još bismo štošta mogli saznati od gospođe Marije, dijela povijesti Parka.
U devedeset godina hotel Park doživio je brojne promjene u izgledu. Posljednja je bila prije deset godina, a sad ga očekuje nova rekonstrukcija. Projekt arhitekta Emila Šverka je spreman. Pitanje je trenutka kad će se devedesetogodišnji mladić odlučiti na pomlađivanje. Želimo mu još (najmanje) toliko uspješnih godina!
