Osobna karta podruma
Obiteljska tradicija
Prvi zapis o postojanju nekog od Armana u Istri seže u daleku 1850. i nalazi se na ugovoru o ženidbi kojim se maloljetnoj Catarini Pastorcich dopušta sklapanje zakonitog braka s Giaccomom Ermannom, jednim od trojice braće Ermann koji su, u potrazi za poslom, napustili Južni Tirol, gdje su rođeni, i uputili se najprije u Goricu i Trst, a potom još niže, u središnju Istru. Giacomo Ermann je, tako, dospio u selo Pastori (prema tal. pastore, pastir), koje će poslije biti preimenovano u Pastorčiće, a zatim dobiti današnje ime – Narduči. Slične su se promjene dogodile i s prezimenom Ermann, koje, za vrijeme Italije, postaje Armani, da bi na kraju završio kao slovenski oblik: Arman. Za našu priču važno je da se prvi Arman (Ermann) bavio stočarstvom, drugi poljoprivrednom, a s ozbiljnijom sadnjom vinograda započeo je Francov djed Josip i otac Edoardo Arman (rođen 1923). Franc Arman već kao mali dječak pomagao je ocu oko grožđa i vina, a znatnije se počeo baviti vinom 90-ih godina, kad je, zbog raspada bivše države, valjalo promijeniti prodajnu strategiju jer su Armanovi, sve do 90-ih, kompletnu količinu svoga rinfuzo-vina plasirali jednoj gostilni u Kopru. S flaširanjem se započelo 1996, uslijedit će prva priznanja, sade se novi vinogradi, okrupnjuje se početnih četiri hektara, a od 2002. Franc Arman napušta staro zaposlenje i počinje se profesionalno baviti podrumarstvom i vinarstvom.
Vinogradi i sortiment
OPG Franc Arman danas, u svom vlasništvu, ima trinaest hektara pod vinogradima. Od te količine polovica otpada na malvaziju, a u preostaloj polovici prevladava teran. Slijede: merlot, chardonnay, cabernet franc, sivi pinot i muškat. Svi vinogradi (kolokvijalnih naziva: Pod banka, Stara boška, Njiva i sl.), smješteni su na blagim padinama zapadnoistarskog vinogorja, ponad doline rijeke Mirne, u neposrednoj blizini sela Narduči (kod Vižinade), na nadmorskim visinama oko 250 m, jugozapadne ekspozicije s mnogo sunca i otvoreni, kako bi rekao Franc, od Učke do mora. Posebnu pozornost Armanovi posvećuju sadnji novih vinograda, kada treba paziti da se one najosjetljivije sorte, poput chardonnaya, sade na najvišim mjestima kako bi ih se što više udaljilo od dodira magle ili vlage koja dolazi iz Mirne.
Podrum, tehnologija, vina
Moderni i tehnološki dotjeran Armanov podrum na samou rubu vinograda, 6 m pod zemljom, pruža izvrsne uvjete za prirodni proces proizvodnje vina, ali i za njegovo čuvanje i dozrijevanje. U bačvama od inoksa nastaju mlada i svježa vina bogate arome, a zrelija, karakterom kompleksnija i tijelom jaka vina njeguju se u velikim drvenim vinskim bačvama zapremine 2000 l i u barrique-bačvicama od 225 l. Asortiman je lako prepoznati: svježa vina imaju bijelu etiketu, a odležana crnu. Prvu seriju malvazije, odnjegovane tradicionalnom metodom zrenja tijekom devet mjeseci u drvenim bačvama na vlastitim kvascima, Franc Arman primijenio je na berbi 2004. – vino je na tržište došlo dvije godine poslije. Današnji kapacitet podruma iznosi 90.000 boca, imaju devet različitih vina, od čega je kod pet etiketa riječ o svježim, a kod četiri o odležanim vinima.
Obiteljsko gospodarstvo
Nakon što je sestra Ketlin zaplovila u turističke vode, obiteljsko gospodarstvo Armanovih u Nardučima, selu s pet obiteljskih kućanstava i dvadeset stanovnika, čine mama Adriana, otac Franc i sin Oliver, koji je upravo ovih dana s uspjehom završio Stručni studij vinarstva pri Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču. Uza svu radišnost, stručnost, tradiciju i iskustvo, Armani su potpuno svjesni da njih troje baš i nisu neka idealna brojka koja se, s uspjehom i trajno, može nositi s izazovom svih faza proizvodnje, promocije, plasmana i – onoga najtežeg danas – naplatom prodanih vina. Ali – a takav dojam ostavlja sve troje – još su više jedinstveni i složni u svojim željama i nastojanjima da nikada ne prekorače onu famoznu crtu koja dijeli obiteljsku proizvodnju od industrijske, obitelj od tvrtke ili jednostavno: ljubav od interesa.
Filozofija
Gotovo je nevjerojatno kako iza iskrenih, rustikalnih vina autohtonih istarskih sorti redovito stoje vrijedne i skromne istarske obitelji koje ta vina, s ljubavlju, utjelovljuju. I, jasno, jer je urednik tako htio, kad te marljive ljude, od malo riječi, pitate o filozofiji vina, gotovo uvijek isprva se spušta pogled; otpije koji žluk malvazije ili terana; duboko uzdahne i tek onda počne jednostavno i tiho odgovarati. Izdvajam: Mi ti više volimo – umjesto da mi hvalimo vino – da vino hvali nas!, reći će iskreno Franc, a njegov sin Oliver dodaje: Radije ćemo ostati mali proizvođači kvalitete nego postati veliki proizvođač mase! I za kraj, misao koju su mi nekoliko puta ponovili oba Armana, a izvrsno definira njihov credo: Živimo dobro, niš nam ne fali i ljudi su kuntenti (zadovoljni op. a.) z vinom!
Budućnost
Kad se s ocem Francom i sinom Oliverom razgovara o budućnosti njihova OPG-a, onda se – u skladu s obiteljskom filozofijom – nikad ne spominje nikakvo proširenje, kupnja ili zakup novih vinograda. Ova im je količina dovoljna, razmišljaju eventualno o još jednoj novoj mješavini crnih sorti, i dalje će ustrajati na kvalitetnom radu u vinogradu i podrumu jer, Bože moj – ovo vrijedi ponoviti nekoliko puta: Živimo dobro, niš nam ne fali i ljudi su kuntenti z vinom!